Dino Merlin rijetko govori o svom privatnom životu, ali jednom prilikom je otkrio sve o teškom odrastanju i trenutku kada ih je napustio njegov otac.
Sarajevski pjevač, Dino Merlin podigao je Beograd na noge nedavno održanim koncertima, Arena se tresla, a njegovo gostovanje nije prošlo ni bez negativnih komentara. Nakon četiri koncerta u krcatoj Areni, pjevač se Beogradu obratio sa samo dvije riječi i izavao lavinu komentara na društvenim mrežama.
Dino Merlin rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu, a pravo ime mu je Edin Dervišhalidović. Rodio se u skromnoj porodici, otac ih je napustio, a odrastao je uz majku. S obzirom na finansijske poteškoće, veoma rano je počeo da radi u fabrici, dok je muzika uvijek bila njegova strast s posebnim akcentom na gitaru. O svom privatnom životu rijetko govori. Jednom prilikom je ipak otvorio dušu i progovorio o teškom djetinjstvu, te priznao da je svom ocu oprostio napuštanje, ali da to ne znači da je zaboravio.
“Moj otac je bio stolar, a majka bula, odnosno muslimanska vjerska službenica. Imao sam teško djetinjstvo: otac je napustio porodicu kad je meni bilo sedam, a mojoj sestri Amini pet godina. Mama se trudila da nam da sve što je bilo u njenoj moći, tako da ipak nismo previše tražili. Imao sam bicikl, polovne skije i jabuku svako veče prije spavanja, što je, zapravo, dosta. Mnogi u ono doba nisu imali ni to”, rekao je Merlin.
Prema svojoj majci osjećao je vječnu zahvalnost, a s obzirom na to da nije imao potpunu porodicu tokom odrastanja, sad svoju čuva kao najdragocijeniji dio života. U pjesmi “Sredinom”, Dino se prisjeća kako njegova majka nije bila oduševljena kad je saznala da njen sin želi da se bavi muzikom. Umjesto toga maštala je da će njen sin postati inžinjer.
“Ja nisam imao blagoslov od svoje porodice kad sam počeo da se bavim ovim poslom. Moja majka nikad nije bila sretna mojim izborom, uvijek je mislila da bi trebalo da budem inžinjer ili neki fini građanin s kravatom koji radi od sedam do tri. Ali majka je majka. Tako da mi je pomogla da kupim novu gitaru, misleći da će ta moja gitara svirati jedno ljeto i da će to brzo proći. Mene je to jako vezalo i sve više sam svirao”, otkrio je Dino.
Iz tog perioda predratne Jugoslavije ostala je i jedna zanimljiva anegdota koja govori o majčinim stavovima. Dino je otkrio da njegova majka nije bila oduševljena kada su im na Bajram u kuću došli Goran Bregović i Zdravko Čolić.
“Rado se sjećam te anegdote, koja mi tada nije bila ni draga, ni kao anegdota. Iako potpuno razumijem svoju majku. Trudila se meni i mojoj sestri da bude i otac i majka, da nas izvede na pravi put, a umjetnici su uvijek važili za vetropire koji žive od danas do sutra, a ona je za nas oboje željela siguran i ugledan posao. Kao što svaki roditelj želi za svoje dijete. Kad sam joj ponosno predstavio naše goste, Čolu i Bregu, ona je samo kratko prokomentarisala: Šejtani (vragovi), kao i ti”, ispričao je Dino koji je s Čolom ostao veliki prijatelj, te mu je bio gost na jednom koncertu u Beogradu.
