“Ljetovala je dok sam ja bila bila na hemoterapiji” Isidora Bjelica otvoreno govorila o lošem odnosu sa majkom, glumica živjela sa najvećim bolom

Isidora Bjelica je bila ne samo književnica, pesnikinja, dramaturg i scenaristkinja, već i dama koja je hrabro rušila sve tabu teme. Nikog nije bio pošteđen njenog britkog jezika, pa čak ni najmiliji.

Oduvijek surovo iskrena, sve svoje emocije je prenosila na papir, stvarajući tako vanvremenska književna djela koja je vječno čuvaju od zaborava.

Iako su je mnogi smatrali kontroverznom, daleko je bila od toga. Obrazovana gospođa, koja je obožavala šešire, samo nije dozvoljavala da je bilo šta guši i sprečava da ispunjava svoje želje.

Sa druge strane, imala je brojne probleme kao sav “običan svijet”, te su joj i neke situacije djelovale bezizlazno, samo što je Isidora, za razliku od drugih, o svemu pričala bez ustručavanja.

Potekla je iz veoma uglede porodice koja je svojevremeno pripadala srpskoj eliti. Naime, njen otac je čuveni šahovski velemajstor i novinar Dimitrije Bjelica, dok joj je majka Nevenka Đurović bila profesorka engleskog jezika, inače kćerka akademika Dušana Đurovića.

Književnica je bila je udata za dramaturga Nebojšu Pajkića, sa kojim je dobila dvoje djece. Otkako se ostvarila u ulozi majke, njeni nasljednici su joj bili na prvom mjestu, a upravo oni su joj bili i najveći vjetar u leđa da se lavovski bori sa najgorom zdravstevnom dijagnozom. Iako je vjerovala u izlječenje, nije izdržala, preminula je, kako su mediji prenosili, u stanu svojih roditelja.

Isidora Bjelica je često pričala o odnosima sa ocem i majkom. Dimitriju je jednom čestitala rođendan na društvenim mrežama emotivnom porukom u kojoj je, između ostalog, rekla da joj je uvijek pokazivao ljubav, za razliku od majke.

– Cijeli život patim zbog toga. Ja moju majku beskrajno volim i baš zato me sve to jako boli. Sa njene tačke gledišta vjerovatno je sve okej, ali ja nisam osoba koja se folira i laže. Ja sam moju dušu izvrnula svima na uvid jer sam pisac. Kako da vas ne boli kad vam majka ljetuje dok ste na hemioterapiji ili ako vam kaže da ne vrijedi da se zbog vašeg liječenja proda stan jer je dijagnoza tako loša? Ili kaže vašoj rođaci „ti se brini o Vili kad Dorica umre”, ili kad vam svu djedovinu pokloni rođenom bratu, kao da nema kćerku i unuke, pitala se Isidora, ističući da ju je cijeli život mnogo voljela i zbog toga sve opraštala.

– Ne znam, cijeli život je volim i pokušavam da razumijem, ali kad sam i sama postala majka, tad sam shvatila da je ne razumijem. Dešava se da neko voli brata više nego rođeno dijete, ali ja mislim da ona svega toga nije svjesna. U njenom panteonu vrijednosti to je normalno i u redu. Ona je divna, čestita, obrazovana žena, ali vjerovatno sam ja suviše komplikovana kćerka sa kojom nikad nije znala da izađe na kraj. To vam je kao da cijeli život govorite različite jezike.

Neprestano se trudila da postane bliskija sa majkom, ali joj nije polazilo za rukom.

– Milion puta sam pokušala, radila sam sa desetinom terapeuta, ali nema tu mijenjanja, stvar je u prihvatanju sa obe strane. Takođe, jako je naporna permanentna tenzija između nje i Nebojše, koja traje od prvog dana, jer pretpostavljam da mog muža nije zamišljala takvog. Prosto, čovjek ne može da utiče na ljubav. Njoj je njen brat sve i svja.

Književnica, čije citate možemo čuti na svakom koraku, bila je blagoslovena podrškom brojnih obožavalaca.

– Ja zaista ne bih mogla da ne nazovem rođeno dijete koje umire danima. Hodala bih gola i bosa za samo jedan dan života više moje djece. Ali Bog mi je dao na drugoj strani, dao mi je ljubav potpuno nepoznatih ljudi, hiljade njih, ne samo da se danonoćno mole i brinu, nego sam zahvaljujući njihovoj materijalnoj pomoći još živa. To je paradoks života.

Toliko je sve analizirala i samoanalizirala, da je jednog dana sve izgubilo smisao, smatrala je Bjelica, piše Stil.

– Još kao djevojčica patila sam što nikad nema vremena za razgovor, čak sam mislila da sam usvojena, ali znate, ljudi kažu „oprosti”. Nije stvar u tome, kad voliš, ti opraštaš samim tim što voliš, ali to ne znači da ne boli. Prije bolesti taj nedostatak podrške razumijevala sam kao čeličenje, sve sam morala sama. Neki me osuđuju što o tome uopšte govorim, jer ovdje ljudi sve kriju – od porodičnih problema do bolesti. Ali, moja duša plače. Ja ne mogu da glumim zbog komšija i rodbine. Srećna sam što sa Lavom ima lijep odnos. Sa Vilom, nažalost, ne. Ne ide joj sa ženskim rodom. Sasvim sam sigurna da sve što je radila – radila je iz najbolje namjere. Ne ljutim se, samo patim, mnogo boli – govorila je legendarna Isidora.