DANKIN DEDO NEUTJEŠAN Milan Ilić progovorio sa knedlom u grlu: Ne bih zamjerio da su je udarili pa odvezli u bolnicu

Potraga za tijelom dvogodišnje devojčice Danke Ilić iz Banjskog polja kod Bora traje već četiri dana, sve nadležne ekipe MUP-a vrše pretragu lokacija u borskom regionu za koje postoji neka vrsta sumnje, naznaka ili trag da bi moglo da se nađe ijtelo djevojčice.

Djeda djevojčice Milan Ilić naveo je da mu svi izjavljuju saučešće, ali da on i dalje ne može da povjeruje.

Milan Ilić na početku razgovora ističe da mu je izuzetno teško da sve prihvati kao realnost.

– Teško nam je, onaj dan kada smo čuli da su uhvatili ubice i da se zapravo radi o ubistvu, svima nam se slošilo. Završili smo svi kod ljekara. Ne znam kako sam, iako su monstrumi priznali, živim u nadi. Dok se tijelo ne nađe, postoji neki tračak nade, iskrica, da je ona živa. Dijete nije igla, mora da se nađe, da li neki dio odjeće, ili nešto drugo ako su učinili. Ovako, da oni ništa ne mogu da nađu, da ih ovi monstrumi tjeraju sa jednog mjesta na drugo… Užas – rekao je potreseni Dankin dedo.

On je naveo da se mnogo plaši šta su ubice uradile sa Dankom, nakon što su joj uzeli tek započeti život.

– Ja te ljude ne poznajem, nikada ih nisam vidio. Nije mi jasno da li moguće da su ti neljudi to počinili, da su još to opisivali. Takvo nešto nema na zemaljskoj kugli, ja nisam pametan. Da su je makar ostavili kada su je udarili, ili bre, osnovno je kada se tako nešto dogodi, udes, nesreća, da pomognu. Ako nisu u stanju, zovi pomoć, viči. Ja im nikada ne bih zamjerio da je situacija bila takva da su je oni udarili pa hitno odvezli u bolnicu, ali ovako… ne želim nikome zlo, ni njihovim porodicama, ali ima ovaj odozgo, Bog, on radi posao kako treba. Mislio sam da sam najjači, da mogu da nosim porodicu, ali i ja sam počeo da pucam – rekao je Milan Ilić.

Milan je dodao da se oni kao porodica nadaju da će pronaći Dankino tijelo kako bi mogli da je sahrane kako treba.

– Da ima deka gdje da joj zapali svijeću, da zna gdje počiva. Tog dana kada je nestala sam je posljednji put vidio. Otišli smo supruga i ja da pričuvamo Danku i njenog brata, dok je Ivana otišla do opštine nešto da završi. Inače, supruga ih je čuvala često i na nju su navikli. Ranije je bilo da kada nas djeca vide, uvijek prvo trče kod babe, međutim, tog dana je moja Danka potrčala dedi u zagrljaj. Ja baš kažem supruzi u tom trenutku: „Ju, ovo će sneg da pada. Nevjerovatno mi je“… Igrali smo se, šalili i kada se svega toga sjetim, samo mi je teže. Nije mi dobro kada joj vidim sliku na internetu i televiziji, suze same idu i samo se pitam da li je to moguće… – kroz suze je naveo djed djevojčice.

Za kraj Milan ističe da je zahvalan svim ljudima, policiji i Ministarstvu unutrašnjih poslova što neprestano ulažu napore u rasvjetljavanju svih okolnosti, ali i dodaje da mu nagađanja teško padaju.

– Nemam riječi da zahvalim svim ljudima koji ovdje pretražuju, policajci daju 1.000 posto svoje snage. Ne gledam više televizor jer ne mogu tu količinu laži i izmišljotina. Smeta mi i što su pojedine medijske ličnosti izlazile sa teorijama zavjere protiv moje djece, nevjerovatno je koliko su oni propatili. Takođe i pojedini, takozvani, detektivi koji gostuju po televizijama pa pričaju da mi je sin dužan, kockar, da sam ja alkoholičar…. Taj čovjek nas ni ne poznaje. Strašno je koliko su ljudi spremni da se koriste o ovako teškom slučaju – zaključio je Ilić.