U životu nije samo kuhar, organizator, gastronomski sudac, ona uživa u glavnoj ulozi supruge i majke! Kuhanje joj je od malena bilo strast i znala je da će joj ono na neki način odrediti život. Svestrana je pa se bavi i humanitarnim radom, čak i politikom u kojoj je također uspješna. Kuhanje joj je od malena bilo strast.
Roditelji Bajro i Namka Rekić su, naravno, Bosanci, Alma takođe, ali je i Slovenka. I to veoma uvažena u Deželi. Otac joj je iz Fajtovaca kod Sanskog Most, a majka iz Krasulja kod Ključa.
Brojna priznanja
“Rat je učinio svoje, pa je otac ostavio kuću u rodnom selu sestri. Kroz nekoliko godina ukazala se prilika za kupovinu druge kuće u Prijedoru u kome je često otkako je u penziji. A ja i dvije sestre smo rođene u Sloveniji. U Jesenicama je puno ljudi iz svih država bivše Jugoslavije, pogotovo Bosanaca. Sav taj narod je stigao zbog posla u Željezari Jesenice. Ovdje su se skućili, a njihovi potomci, među kojima sam i ja, postali su Slovenci”, na početku će Alma Rekić, jedna od najpoznatijih slovenskih kuharica.
Alma je kao djevojčica znala šta će joj biti zanimanje. Tako je upisala srednju kuvarsku školu, završila i ugostiteljsku i turističku tehničku školu, poslije diplomirala kao organizator hrane i pića.
“Oduvijek mi je kuhinja bila zanimljiva i jedna sam od rijetkih žena koja može reći da mi je kuhanje u krvi. Od malih nogu sam eksperimentisala u kuhinji dok su roditelji bili na poslu. Iako smo bili mali, morali su nas ostaviti neko vrijeme same. Koristila sam priliku kao najstarija sestra da budem glavna, i tako kuhala. Jedne prilike sam zapalila ulje, a itison je bio sav od mrlja, stan pun dima. Od sramote i bojazni šta će reći komšije ako otvorim prozore i vrata kad vide dim, nisam ni otvarala. Sestre su već bile pomodrile, a majka je stigla u posljednjem momentu da nas spasi. Bili su to zanimljivi pokušaji kuhanja”, kaže danas stroga sudkinja u Masterchefu Slovenije.
Sjajan je organizator i puno polaže u dobru organizaciju posla.
“Posao mi predstavlja zadovoljstvo, a izazove rado prihvaćam, stičem nova iskustva. Tako sam počela da idem na kuharska takmičenja, dobila brojna priznanja i tako se pridružila nacionalnom kuharskom timu Slovenije, s kojim sam se takmičila na domaćim, međunarodnim, svjetskim takmičenjima te na kuharskoj olimpijadi. Svaka godina je donosila nova iskustva i sklopljena prijateljstva, pogotovo što sam pored takmičenja i sudila kao međunarodni licencirani Wacsov sudac. To radim i danas. Upoznala sam puno prijatelja s kojima i danas rado sarađujem. Pored toga, organizirala sam i niz edukacija, pomogla svakom ko je htio dostići neko znanje u kulinarstvu”, kaže.
Priznanja i nagrade su je dovele na televiziju, pa je tako tri godine bila glavni sudac u Masterchef Slovenije.
“I danas važim za onu opasnu sudinicu iz emisije, ali nije baš tako. Istina, uvijek se na fin način mora reći mišljenje o hrani kandidata, pa tako i ja kažem. Kuhari u većini slučajeva ne žele čuti iskreno mišljenje o hrani koju su napravili. Teško mi pada to što u većini država nekadašnje Jugoslavije kuhari međusobno dijele nekakve lente, priznanja, nazive, mada mnogi od njih ne znaju kojim radom su to zaslužili. Najbitnije je znati da je najveća nagrada rad i samo rad, kojim kuhari postaju bolji i napreduju”, ističe.
Kako su mediji uticali na to da bude izabrana za Fatalnu ženu Slovenije?
“Prije tri godine sam nominovana i ponijela titulu Famme fatale Slovenije 2016. Puno radim i s školama i centrima za zanate u Sloveniji. Postavljam pravila za takmičenje Euroskills”, kaže ona.
Svestrana Bosanka je jako prisutna i u političkom životu Slovenije.
“Politika je ušla u moj život sasvim neočekivano. Drugi mandat sam u ulozi opštinskog odbornika. Kandidovala sam se i za gradonačelnicu Jesenica i imala jako dobar rezultat. Bila sam kandidatkinja na listi čak i za EU parlament. Politika me počela zanimati jer sam željela mijenjati stanje u Jesenicama. Poznata sam u Sloveniji po oštrom jeziku, čvrstom stavu i tvrdoglavosti. Danas kao žena imam svoju koaliciju, koja je sve veća i veća i postižemo dobre rezultate. Imam osjećaj da me gradonačelnik baš i ne voli baš, ali nema veze”, poručuje.
Bosansku kuhinju voli, ali je rijetko kuha u restoranima. Uglavnom je to rezervisano za porodična druženja.
“Znam spremati neka od tradicionalnih bosanskih jela, ali priznajem da je to rijetko. Rado to uradim za svoju porodicu. Ponekad napravim koju pitu, sama sebe ubijedim da je dobra, ali najbolja je ona koju moja mati meni napravi. To je baš hrana za moju dušu. Ali zato uvijek koristimo priliku, da se počastimo kada dolazimo u BiH. Jedemo tradicionalna jela i uživamo u njima”, ističe ona, prenosi krajina.ba.
