PITA LI SE IKO: Kako živi gotovo 300.000 penzionera u FBiH sa penzijom od 538 maraka

Od 446 hiljada penzionera u Federaciji Bosne i Hercegovine, njih 66 posto prima najnižu penziju od 538 maraka. Iako je bilo najavljeno da će od siječnja ove godine tzv. akontativnim usklađivanjem penzija biti povećane za 6 posto, s obzirom na to da proračun  nije usvojen, izmirit će se samo tekuće obaveze.

Povećanjem od 6 posto najniža penzija iznosila bi 570, a zagarantirana bi dostigla iznos od 680 maraka.

Kako žive penzioneri?

Svake se godine 15.4. na osnovu rasta BDP-a u prethodnoj godini i indeksa potrošačkih cijena određuje koliko će biti usklađivanje penzija za tu godinu. Ovogodišnje je planirano 6 posto, ali penzioneri smatraju da to nije dovoljno.

Iz Saveza udruženja penzionera Federacije BiH svjesni su nezavidnog položaja penzionera. Stoga su uputili zahtjev za sastanak federalnom premijeru Nerminu Nikšiću.

Penzioneri skeptični

Prošle godine je Vlada Federacije počela sa tzv. akontativnim usklađivanjem već u siječnju, ali su, prema riječima predsjednika Saveza udruženja penzionera FBiH Redže Mehića, ove godine penzioneri skeptični.

“To je bilo 21. prosinca kad smo poslali dopis. Iz Vlade Federacije još nema nikakve volje, ni želje da se primi. Ja sam ponovo provjerio da li je taj zahtjev došao. On je došao na vrijeme, evidentiran”, ističe Mehić za BHRT. 

Iz Udruženja penzionera navode da penzija za njih ima socijalni karakter. Uzimajući u obzir da je potrošačka košara tri hiljade maraka, osnovne životne potreptšine postaju luksuz. Energetsko siromaštvo i visoke cijene lijekova dodatni su udar na džep penzionera. A često su prisiljeni liječiti se privatno.

“Ljudi nemaju od čega da žive. Vi ste lijepo vidjeli na pijaci na Markalama i drugim, da ljudi uzimaju po jednu papriku, jednu rajčicu, jedan krastavac”, naglašava Ahmet Bešić iz Udruženja penzionera Novi Grad Sarajevo. 

Neki i rade

Zahvalni su na mjesečnoj pomoći općina, a za najugroženije penzionera izdvajaju i dio od članarine. Pored toga, nekima pomažu djeca, a neki i rade.

“Ako se ljudi osjećaju sposobnim, a nikom ne ugrožavaju radno mjesto i to predstavlja dopunski izvor prihoda i mi tu naše penzionera upućujemo gdje god mogu”, kaže Redžo Mehić.

Dok čekaju na penzije, koje su im trebale omogućiti dostojanstven život, penzioneri imaju šansu okrenuti se tržištu rada. Postavlja se pitanje koliko je onih koji će u budućnosti biti prisiljeni raditi pošto-poto kako bi preživjeli uz nedovoljna primanja i sve veći odlazak radne snage.