Mlade, zdrave osobe sa nešto gušćim rasporedom, kao potvrdu svoje posvećenosti savremenom načinu života, javnosti pružaju dokaz o iscrpljenosti tijela. Fotografije se paradoksalno lajkuju, a u komentarima se izražavaju briga i želje za brzo ozdravljenje. Istog dana nastavljaju sa uobičajenim aktivnostima, preporođene instant liječenjem.
„Zbog ubrzanog načina života moj jelovnik izgleda nepotpuno, doručkujem u 14 časova, u 17, kad stignem. Kako to nije u pitanju jedan dan, nego kontinuirano, imunitet mi je oslabljen. Umjesto da uzmem tanjir supe ili kuhane hrane, ja nešto pojedem s nogu, a to niti je hranljivo niti koristi organizmu, pa mi nedostaju vitamini i minerali. Recimo, gvožđe mi je na donjoj granici, pa se dešavalo da putem infuzije primim gvožđe, pa zatim i razne koktele. Nekoliko puta sam odabrala infuziju kao alternativu, umjesto recimo tanjira supe“, kaže sagovornica „Telegrafa“, N. C. (31).
Želi da sačuva identitet zbog toga što i sama svoje ponašanje naziva pogrešnim. Ipak, opravdava se nedostatkom vremena da sve postigne, zbog čega je „završila na infuziji“ više puta.
„U većini slučajeva infuzija je realna potreba, zato što bar u ovom periodu kada dolazi do dehidracije organizma, pacijentima predlažemo infuzionu terapiju sa vitaminima, da bi se organizam što pre oporavio. Međutim, ima i zloupotrebe. Ako nema indikacije, ako pacijent može da jede i da pije, nema povraćanja, mučnine, dijareje, onda može da sve te vitamine i tu tečnost uzme na usta“, kaže primarijus doktor Bisekra Obradović, specijalista opšte medicine.
Komentariše da je oporavljanje infuzijom „na svoju ruku“ pogrešno, iz više razloga.
„Šta vam je jedna boca glukoze? Zašećerena voda. Kao da popijete pola litre soka. Sama ta tečnost ne znači ništa ako se u nju ne stave određeni lijekovi ili vitamini. Čovjeku treba dati infuziju ako nema apetita ili ako se javi nemogućnost gutanja“, objašnjava kada je davanje infuzije indikovano.
„To je loš način ishrane i življenja. On će se samo okrijepiti, a neće unijeti potrebne vitamine i minerale koji se inače unose putem hrane. Dugoročno ne znači ni malokrvnima, kao ni onima sa niskim pritiskom.“
Ističe da postoji još jedan primjer kada je davanje infuzije opravdano – u slučaju alkoholisanosti.
„Poslije nekih proslava dešava se da se mlađe alkoholisane osobe osjećaju loše i da roditelji zovu i traže pomoć. Njima damo što više tečnosti sa vitaminima, da bismo smanjili koncentraciju alkohola u krvi“, navodi doktorka, donosi „Telegraf“.
