Svoj povratak nakon putovanja u Tuzlu, gdje je bila u posjeti familiji, Šemsa Suljaković je “prekinula” u Olovu. Njeni prijatelji su je zamolili da izdvoji jedan dan za njih, a ona je rado pristala.
-Senadovu (Paja konobar) ponudu, nisam mogla odbiti. On je prepažljiva osoba koja me baš, istinski obraduje nekim prijatnim gestama.To je nešto neprocjenjivo. Njegovi riblji ulovi,spremanje za mene, srčano ugošćavanje – pričala je Šemsa i nastavila da je s društvom, krenula na obližnju planinu Ponijerke.
-Kakav ugođaj. Vatra vani gori, pažnja svuda oko mene, raznovrsna mesna trpeza, specijateti, čak, i muzika. Emir Menso uz klavijature svirao i pjevao. E, vala, neka i mene neko zabavlja. On je uspio!
-Baš sam uživala u nevjetovatnoj pažnji i poštovanju. Oni su me prepustili mojim razmišljanjima. Uz pogled na vatru i krajolik – s oduševljenjem nam je kazivala, neprikosnovena velikanka folk scene Šemsa Suljaković.
Žena koja je zvučala zahvalno i usrećeno, a, zapravo, cijelu karijeru je uživala poštovanje kolega i naroda. A njoj, svaki put kako reče, to je sasvim dovoljno.
