Sestre Sofa i Joka žive kao dva vuka samotnjaka pod Kupresom: Psuju, piju i rade bolje nego ijedno muško, a nikada se nisu udavale
Sestre Sofa i Joka žive ko dva vuka, same-samcijate pod Kupresom, u planini, u divljini, u bespuću… Ostale su, kako kažu sa ćaćom dok je bio živ, a udavale se nisu.
Obje psuju ko muško, a rade bolje no ijedno muško.
Sofa vozi traktor, motorkom sječe drva, vuče, nosi, rinta, i u šumi, i u štali i na livadi, svaki posao zna…
Starija Joka koja kaže da joj otac nije dao da se školuje inače bi ona sada bila i-ha-haj! I do Pravnog fakulteta bi dogurala, a nije učitelj trebalo dvaput da joj kaže, sve je znala, sve pamtila iz prve…
Nešto malo škole vanredno je završila ali to nije bilo dovoljno ni za posao, ni za penziju, nema ni socijalno, a ni zdravstveno.
Ostale su, kako kažu sa ocem dok je bio živ. Udavale se nisu, a brata Nedeljka im ubio neki 1996. godine. Za njim ostala žena i djeca, srećom oboje su izrasli, izašli na pravi put, iškolovali se, zaposlili, bratanica i djecu ima…
Zato Joka radi otkad zna za sebe, da bi imala jer drugog dinara nema, i da nikom ništa ne duguje. Ni za jednu kravu ne daju joj podsticaja, a kaže nekom ko živi u stanu daju podsticaj za ribice što drži.
Joka nikom ne ćuti, nema dlake na jeziku pa je tako sve lijepo sasula u kameru a Sofa je opominje: “Ajd bolan začepi, ko će ti dat’ mašine… dok se Joka žali da nema ni tanjiraču nego sve radi ručno.
Iako su okružene kilometrima bespuća u Gornjem Vukovskom kod Kupresa nisu se predale.
One su prve povratnice na svoje ognjište, gdje je u ratu devedesetih sve bilo srušeno i sravnjeno. U cijelom selu uz njih dvije živi tek još jedna starica koja ima više od 80 godina.
Sestre drže stoku i prave odličan sir
Sofa vozi traktor, ore, balira sijeno, motornom testerom sječe drva. Iako su kilometrima udaljene od civilizacije kupci stoke nađu ih i trguju sa dvije sestre.
Kad Sofa završi s poslom, a to je i po 15-16 sati dnevno, sjedne za sto u dvorištu, naspe rakijicu, zamota duvan pa zapali cigaru.
– Teško je, na selu uvijek ima da se radi, ali koliko je teško toliko si psihički odmoran, svoj si gazda, nema niko da te za******, kaže Sofa koja dodaje da ne spava više od 4-5 sati a to je bolje nego 12.
Sofa nema šta ne zna, ide joj od ruke svaki posao i neko bi pomislio da, eto, mora tako jer škole nema. I tu se grdno prevario.
Školovala se u Beogradu, završila fakultet i baš pred taj prokleti rat vratila se kući, na očevinu. Poslije je sve počelo, pa ćaća ostao sam i tako… ostadoše i njih dvije same tako u bespuću pod Kupresom.
