Teufik i Šuhra Zukanović su osobe sa visokim stepenom invaliditeta, a već osamnaest godina žive u Sanskom Mostu u skladnom braku.
Iako kažu kako se život i položaj pripadnika ove populacije u društvu nešto poboljšao u posljednje vrijeme, smatraju kako treba još dosta toga da se učini kako bi se ljudi sa invaliditetom osjetili ravnopravnim u društvu.
Ovo dvoje supružnika su inače osobe pune entuzijazma i životne energije, a pored toga aktivni su u brojnim društvenim djelatnostima, posebno sportu, gdje se aktivno takmiče i osvajaju brojne nagrade i priznanja.
“Osoba sam sa stopostotnom invalidnošću, praktično cijeli svoj život, od kada sam u trećoj godini života imala tešku prehladu i moje se zdravstveno stanje tada iskomplikovalo. Najviše se to odrazilo na noge i kičmu, do sada sam imala petnaest operacija, a očekujem i šesnaestu. Ipak, nikada se u životu nisam predavala, ne osjećam se invalidom, jednostavno nemam to u glavi. Život shvatam kao borbu i neprestano se borim”, kaže Šuhra, koja u domaćinstvu obavlja sve kućne poslove.
Njen suprug je također lice s invaliditetom od rane mladosti, a Zukanovići žive od socijalne pomoći koju primaju.
Kažu kako su njihova primanja sada veća nego ranijih godina, ali da se poput ostalih građana neprestano bore s inflacijom i poskupljenjima koji utiču na standard, pa se život u finansijskom smislu mora dobro isplanirati.
Smatraju kako socijalna osjetljivost i privilegije za populaciju kojoj pripadaju moraju biti znatno veće, te dodaju kako su problemi s kojima se svakodnevno suočavaju brojni.
“Smatram da se puno više pažnje mora posvetiti fizičkoj rehabilitaciji invalidnih lica, te im omogućiti što češći odlazak na banjska liječenja ili na more. S našim primanjima mi to ne možemo sebi priuštiti, također određena pomoć u vidu fizioterapeuta koji bi nam bio često na raspolaganju bio bi pravi potez”, smatraju Zukanovići.
Dodaju kako probleme prilikom kretanja gradom imaju sa fizičkim barijerama, budući da brojne ustanove i institucije još nisu prilagodile svoje prilaze invalidnim osobama, a tamo gdje postoje takvi prilazi često nisu kvalitetno urađeni.
Ono što im posebno smeta jesu parking-mjesta predviđena za vozila u vlasništvu lica s fizičkim poteškoćama, koja često zauzimaju nesavjesni vozači. I pored svega s čime se suočavaju, ovi simpatični supružnici su uvijek vedri i nasmijani, te spremni na šalu, često i na sopstveni račun.
Kažu kako su se upoznali sasvim slučajno, prije osamnaest godina, a spojila ih je ljubav prema hamburgeru.
“Prije nego što sam došla u Sanski Most živjela sam u Zagrebu i tamo sam često konzumirala brzu hranu, a hamburger je bio naročito ukusan u jednom lokalu kod Savskog mosta. Kada sam došla ovdje, poželjela sam hamburger i otišla u jedan mali restoran gdje je često navraćao Teufik. I tako, hamburger je bio ukusan i poslije dva-tri dolaska zagledali smo se i poslije uzeli. Već dugo godina živimo skladno i u sretnom braku, nadopunjujemo se i činimo život jedno drugom lakšim”, kaže Šuhra.
I pored toga što su osobe sa invaliditetom, Zukanovići su veoma aktivni u sportskom životu i stalno sudjeluju na takmičenjima za lica sa invaliditetom, pa su zahvaljujući tome stekli brojna prijateljstva.
Posebno su uspješni u sportskom streljaštvu, pa ja tako Šuhra, zahvaljujući postignutim rezultatima u tom sportu, u pet navrata proglašavana najuspješnijim sportistom općine Sanski Most kada se radi o sportistima sa invaliditetom, što je rezultat vrijedan svake hvale.
Iako invalidne osobe, Zukanovići ističu kako to nije prepreka u ostvarivanju životnih ciljeva ako čovjek životu pristupa sa vedrije strane i sa puno optimizma i entuzijazma.
