Treba li nam amerikanizacija nogometa? Prvi pokušaj je propao, a sada slijedi ono najgore

Amerikanci i nogomet, vječiti vještački pokušaj romanse koji nije postao ljubav, ovih dana udara na najjače. Udruženi poduhvat Amerikanaca predvođenih Donaldom Trumpom i FIFA-e s Giannijem Infantinom upravo nam je pokazao kakve su mu namjere.

Sve važno u globalnim okvirima igra se u SAD-u, a i ono što nije važno, FIFA želi učiniti važnim – organizujući Svjetsko klupsko prvenstvo kakvo nikada nismo vidjeli.

Tek završeno prvenstvo za klubove, koje je Amerika ugostila, bilo je nešto što još svijet nije vidio. Nakon duge sezone, koja je dodatno proširena proteklog ljeta Evropskim prvenstvom, najveće nogometne zvijezde zaputile su se preko bare i tu provele dodatnih mjesec dana takmičivši se za svjetsku krunu.

Svjetsko klupsko prvenstvo nije bespotrebno, niti je promašaj, ali je način realizacije doveo do brojnih opravdanih diskusija u nogometnoj javnosti, posebno u okvirima zemalja u kojima je nastao i mjestima gdje ova drevna igra čak i nije najvažnija sporedna stvar na svijetu, već malo više od toga.https://www.klix.ba/polls/225

FIFA planira u nikad jačoj saradnji s nekim američkim predsjednikom realizovati projekt amerikanziacije nogometa.

Prvi ozbiljniji nalet ovog projekta dogodio se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, počevši od organizacije Svjetskog prvenstva 1994. godine, dovođenja tada najveće face svjetskog nogometa Davida Beckhama, pa do pokušaja stvaranja navijačkih grupa čiji su umjetni kopovi iza gola trebali donijeti rivalstvo, naboj i takmičarsku podlogu.

Nažalost po Amerikance, takmičarski naboj nikada nije zaživio ni u MLS ligi, ni u svim ostalim takmičenjima koja se igraju. Uporedo s tim, nogomet je globalno jačao tamo gdje se igrao srcem i dušom, a sve je dovelo do toga da igrači iz američke MLS lige nisu na cijeni ni u godinama kada se svaki igrač preplaćuje nakon nekoliko dobrih utakmica, izuzev izoliranih slučajeva najčešće igrača iz Latinske Amerike poput Jhona Durana, Miguela Almirona ili Thiaga Almade.

MLS liga nikad nije bila manje konkurentna i zanimljiva, a ne pomaže ni to što je Beckham u ligu doveo po mnogima najboljeg nogometaša svijeta svih vremena Lionela Messija i njegovu škvadru iz legendarne generacije Barcelone.

Prvi čovjek svjetskog nogometa Gianni Infantino češće je na sastancima s Donaldom Trumpom nego što posjećuje važne utakmice u Evropi, a tek izvršeno otvaranje FIFA-inog ureda u Trump Toweru u New Yorku jasan je znak kamo su okrenute ambicije prvog čovjeka krovne kuće svjetskog nogometa.

Od ove godine Svjetsko klupsko prvenstvo igraju 32 ekipe, za razliku od dosadašnjih prvaka svih konferderacija. Takmičenje traje mjesec dana i igrat će se svake četiri godine, a ekipa Chelseaja će prestižnu titulu nositi sve do 2029. godine.

Slijedi nam i Mundijal kakav nikad nismo gledali

Tek završeno takmičenje pokazalo nam je šta Amerikanci žele od nogometa. Naravno, postoje i dobre strane američkog sporta, a to je sposobnost da se napravi zabava i tamo gdje je nema ili je ima vrlo malo, ali je pitanje da li je to nogometu potrebno.

Oglas

“Half-time show” s nastupima muzičkih zvijezda, poluvremena od pola sata, nekontrolisani prekidi utakmica, izjave igrača tokom poluvremena, borbeni avioni iznad stadiona, oglašavanje Michaela Buffera prije početka finalne utakmice u kojem je naglas čitao imena igrača ponoaosob, nekontrolisano trajanje svake od utakmica bez da se razmišlja o tome kad će se završiti, Trumpove izjave i stručni komentari pokraj terena, a onda i njegova “krađa showa” pri dodjeli pehara igračima Chelseaja…

Scene nakon završenog finala brzo su obišle svijet, a gnjev javnosti u kojoj je nogomet svetinja još uvijek nije prošao. Tako smo imali priliku gledati Trumpa dok se nazor stavlja u prvi plan tamo gdje ne treba, kada se svijet trebao nakloniti pobjednicima nekog takmičenja.

Svega i svačega smo se nagledali na Svjetskom klupskom prvenstvu, a ne zaboravimo da se sljedeće godine u ovoj zemlji igra najveće nogometno takmičenje na svijetu – Svjetsko prvenstvo najboljih reprezentacija svijeta.

Revolucija je krenula godinama unazad. Broj učesnika je povećan na 48, imat ćemo rekordan broj utakmica, ali i grupe sa po tri reprezentacije. Prvi put će se igrati u tri države, pošto će uz SAD, domaćini Mundijala biti Meksiko i Kanada, s tim da će SAD s najvećim brojem stadiona domaćina biti i dominantan organizator takmičenja.

Američki vlasnici pogubili konce u Evropi

Ukoliko su nas takve scene iznenadile na Svjetskom klupskom prvenstvu, ko zna šta nas sve čeka na predstojećem Mundijalu. Organizacioni odbor je već spreman, a na čelu je upravo Donald Trump.

Jednostavno neprirodan spoj Amerikanaca i vrhunskog nogometa može se ogledati i u onome što biznismeni iz ove zemlje rade s najvećim evropskim klubovima.

Uz još jedan izolovani slučaj Liverpoola, koji tek posljednjih godina ponovo igra bitan faktor u Engleskoj i Evropi, imamo primjere Todda Boehlyja koji u Chelseaju gomila igrače i troši milijarde pa dovede do situacije da na jednom treningu trener Enzo Maresca ima više od 50 igrača koje je teško i zapamtiti.

Porodica Glazer od najvećeg brenda engleskog nogometa Manchester Uniteda napravila je predmet ismijavanja koji iz sezone u sezonu ruši negativne rekorde, a RedBird je potpuno pogubio konce u sedmostrukom osvajaču Lige prvaka Milanu, pa se na San Siru sada ni ne igra Evropa.

Primjera je mnogo, ali su prioritet oni najveći. To je jedan od cehova amerikanizacije nogometa koja je duboko uhvatila maha u cijelom nogometnom svijetu, a za cilj ima stvoriti američki način zarade zauzvrat pružajući zabavu na način koji, makar u ovom sportu, nije neophodan.

Naravno, s obzirom na to da se radi o najuspješnijoj zemlji svijeta po mnogo čemu, američki način organizacije sporta ima i svoje prednosti poput dodatne zabave za gledatelje i audiovizuelnog showa kojeg dobijaju “dva u jedan”, pa nam tako u našoj anketi pri vrhu članka odgovorite na to da li podržavate proces kojeg zajedno provode Infantino i Trump, odnosno FIFA i SAD.

Jedino što je jasno, jeste da u “kolijevci” nisu zadovoljni jer im se dira u ono najsvetije, ali i to da naprosto ne djeluje prirodan spoj onoga što ćemo gledati na predstojećem Svjetskom prvenstvu s onim što nogomet godinama sam od sebe nudi.