Devet godina prošlo je od dana kada je Armina Kovač, tinejdžerka iz gradića Donji Vakuf, nestala iz svoje kuće. Za majku Nerminu Kovač, svaki dan bez Armine nosi težinu neizvjesnosti i bolne čežnje.
Nestanak Armine dogodio se u veče koncerta, kada je s prijateljicom krenula na koncert. Nikada se nije vratila.
Iako su policijske istrage pronašle nekoliko tragova, poput Arminine jakne pronađene pored mosta, istina o njenom nestanku ostaje nedokučiva. Nermina, samohrana majka koja je ostala s Armininom braćom i sestrama, svake noći čeka na poziv ili trag koji će ih dovesti do njihove voljene kćerke.
Nermina gleda fotografiju svoje kćerke koja visi na zidu, osluškujući tihi zov nade u tišini svoje kuće. Broj telefona koji je ostavila za sve one koji imaju bilo kakav trag ili informaciju postaje njen jedini izvor nade u ovom beskrajnom bolu.
Nermina Kovač zadržava isti broj telefona u nadi da će jednog dana primiti vijest o svojoj kćerki. Nada se da će jednog dana pronaći odgovore i ponovno se ujediniti sa svojom voljenom kćerkom, Arminom.
“Armina zna za ovaj broj, ja ga nikad neću promijeniti,” izjavila je majka Nermina kroz suze. Ostavila je broj telefona 066/049-598 za sve one koji imaju bilo kakav trag ili informaciju koja bi mogla pomoći u rješavanju ovog slučaja.
