Park prirode Piva u Crnoj Gori angažovao je konzervatora Božidara Jovićevića kako bi “oživio nekropolu” stećaka na lokalitetu Pišće. Ispostavit će se da je Jovićević imao svoju viziju o fizičkoj zaštiti, konzervaciji i prezentaciji stećaka koja je uključivala i upotrebu bagera.
Odavno je jasno da se u zaštiti kulturne baštine Crne Gore događaju nezakonite, neshvatljive i neprihvatljive stvari, ali nerijetko se potkradu i situacije kada sve krene iz pozitivne namjere, ispoštuju se procedure i dobiju dozvole, a onda se te dozvole pogrešno protumače. E, upravo se to dogodilo na nekropoli stećaka u Pišču, gdje je Park prirode Piva prošle godine počeo projekat “Sačuvajmo pivski Stounhendž”, koji se odjednom pretvorio u institucionalni skandal i neprimjeren odnos prema najvrednijoj baštini, piše Pobjeda.
Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore 10. novembra prošle godine dostavljena je prijava o zemljanim radovima koji se izvode na samoj nekropoli stećaka u selu Pišče. Iz dostavljene foto-dokumentacije, stručna lica Uprave zaključila su da se na samoj nekropoli izvode nedozvoljeni radovi, odnosno “iskopavanje zemlje bagerom i ostalim sredstvima, dislociranje stećaka, improvizovani zemljani radovi ispod i oko stećaka, što grubo narušava autentičnost i integritet ovog lokaliteta”.
Neuobičajeno za ovakvu vrstu postupanja, dakle bez izlaska na teren, Uprava se poslužila i Facebook stranicom Parka prirode Piva, na kojoj su podijeljene informacije, uz istu foto-dokumentaciju, o započinjanju radova na fizičkoj zaštiti nekropole stećaka, kao i na uređenju izletišta i parkinga u neposrednoj blizni, a u okviru projekta “Sačuvajmo pivski Stounhendž od zaborava”.
Ovaj organ izdao je smjernice za ove radove, a postupajući po zahtjevu Parka prirode Piva za “davanje smjernica i sugestija povodom potrebe i namjere turističke valorizacije nekropole stećaka Pišče, u okviru projekta koji je podržalo i Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma”.
Prekid radova
Nakon sagledavanja dostavljenih informacija i fotografija, te nakon uvida u sopstvenu dokumentaciju, Uprava za zaštitu kulturnih dobara zaključila je da se radovi ne izvode po smjernicama ovog organa, te je odmah proglasila prethodnu zaštitu, u skladu sa članom 18 Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Članom 20 istog zakona je propisano da se prethodna zaštita uspostavlja na nepokretnom i pokretnom dobru za koje se pouzdano vjeruje da ima kulturnu vrijednost, radi sprečavanja rizika od oštećenja, uništenja ili nestanka. To je, pojednostavljeno rečeno, bilo i naređenje da se prekine sa izvođenjem svih radova na stećcima, a Uprava će u roku od godinu morati da valorizuje ovo dobro i stavi ga pod zaštitu zakona.
U smjernicama koje je izdala Uprava za zaštitu kulturnih dobara, a u koje je novinar Pobjede imao uvid, vidi se da je Park prirode Piva, čiji je osnivač Općina Plužine, upozoren da nekropola stećaka Pišče zadovoljava kriterijume u pogledu autentičnosti i integriteta baš poput pet zaštićenih nekropola stećaka po nacionalnom zakonodavstvu, te međunarodnoj (UNESCO) zaštiti koju uživaju dvije nekropole stećaka u Crnoj Gori. Lokalitet u Pišču je, kako su podsjetili iz Uprave, arheološki priznat 2010, a šest godina kasnije prihvaćena je inicijativa za uspostavljanje zaštite lokaliteta Piščansko brvno u selu Pišče, što uključuje i nekropolu stećaka.
Parku prirode Piva iz Uprave je stigla smjernica da, prije početka fizičke zaštite, angažuju stručno lice koje posjeduje konzervatorsku licencu za sprovođenje konzervatorskih mjera, a sve u cilju sprovođenja istraživačkog postupka detaljnog i potpunog dokumentovanja naslijeđenih vrijednosti, stanja i definisanja mjera zaštite.
“Dakle, tek na osnovu rezultata istraživačkog postupka predvidjeti konzervatorski tretman na način kojim se poštuje integritet i autentičnost ove vrijedne nekropole”, navodi se u smjernicama Uprave i zabranjuje formiranje parking prostora i postavljanja klupa za odmor u zoni nekropole stećaka, u radijusu od 300 metara, budući da bi te intervencije uveliko devalvirale prepoznate potencijalne kulturno-historijske vrijednosti.
Park prirode Piva, postupajući po smjernicama, angažovao je konzervatora Božidara Jovićevića iz Centra za konzervaciju i arheologiju. Ispostaviće se da je Jovićević, široko razumijevajući “poštovanje autentičnosti i integriteta dobra”, imao svoju viziju o fizičkoj zaštiti, konzervaciji i prezentaciji stećaka.
U njegovom opširnom izvještaju, koji je nastao nakon obustavljanja radova, Jovićević je otkrio šta ga je sve motivisalo da se odluči na ovakvu vrstu zaštite i prezentacije stećaka. U izvještaju je ukazao da je na lokalitetu u Pišču primjetno određeno grupisanje stećaka koji u relativno malom prostornom razmaku imaju paralelan položaj. U ovakvim okolnostima, prema ocjeni Jovićevića, dolazilo je do domino efekta, odnosno, prvi stećak usljed denivelacije, udara vjetra, zemljotresa, prirodnog slijeganja terena i velike zapremine i težine samog stećka nasloni se na susjedni i tako oba stećka vremenom zajedno tonu u tlo.
“Denivelacija, obaranje i utonuće su neminovni na svim stećcima, pa tako i na stećcima u Pišču”, zaključio je Jovićević.
Na osnovu ovako zatečenog stanja, Jovićević je odlučio da se najveći broj stećaka “dovedu do svoje autentnične pozicije, koja u ovom slučaju nije upitna”. Riješio je, dakle, da upotrijebi bager kako bi podigao stećke teške nekoliko tona, a udubljenje u zemlji (bočni otisak), koje bi se pojavilo nakon podizanja stećka, naspe krupnijim kamenom koji bi poslužio kao kaldrma i ravna podloga. Na takvoj nivelisanoj kamenoj podlozi stećke je postavljao u vertikalni položaj, dok one u obliku ploča nije pomjerao, već im je samo uklanjao travnati sloj kako bi došlo do bolje vidljivosti i čitljivosti.
Nije odbacivao busenje trave sa korijenjem i ostacima zemlje, da bi ih kasnije, nakon nivelacije kamene podloge i postavljanja stećaka u vertikalan položaj, ponovo vratio preko kamenih površina, kako bi ambijent što prije dobio autentični izgled. Naravno, kao konzervator predvidio je i druge konzervatorske intervencije na samim površinama stećaka, tačnije njihovo čišćenje i hemijsku zaštitu, kako bi se omogućila što bolja vidljivost i čitljivost stećaka.
Kolege o kolegi
Jovićević, po svemu sudeći, nije računao da će i njegove kolege iz Centra za konzervaciju i arheologiju (CKA), na poziv Uprave, početkom decembra prošle godine izaći na teren u Pišču i potom vrednovati i ocjenjivati sve konzervatorske postupke. U izvještaju CKA, koji su sačinili direktor Centra Željko Kalezić (konzervator), istraživač savjetnik Miloš Živanović i istraživačica i dokumentaristkinja Dijana Borozan, navodi se da se o autentičnom mjestu postavljanja stećka u srednjem vijeku može govoriti jedino nakon arheoloških istraživanja. Stručni tim je u izvještaju, takođe, naveo da je prije dislociranja stećaka potrebno napraviti detaljnu tehničku dokumentaciju postojećeg stanja, što nije urađeno.
“Ne ulazeći u utisak da li je lokalitet sada ljepšeg izgleda i ne sumnjajući u iskustvo kolege konzervatora angažovanog za sprovođenje konzervatorskih mjera, neprihvatljivo je da se rade bilo kakvi zemljani radovi bez arheoloških istraživanja i bez šireg stručnog tima”, navodi se u izvještaju Centra za konzervaciju i arheologiju.
Napomenuli su da ne postoje saznanja da li su stećci u prošlosti već bili pomjerani.
“Dva stećka su drugačije orijentacije od ustaljene. Pojedine ploče sasvim vjerovatno mogu biti postolja za stećke i time je dovoljno jasno da je proizvoljno dislociranje nadgrobnih spomenika, bez adekvatnih arheoloških istraživanja, u potpunosti neadekvatno”, navodi se u izvještaju CKA.
Stručni tim je ukazao i da su stećci ovog kraja, osim po obliku i ukrasu, karakteristični upravo zbog snažne veze sa pejzažom (koja je sada poremećena izgradnjom objekta) na visokim nadmorskim visinama, kao i po prirodnim ulegnućima stećaka, usljed erozivnih aktivnosti i dejstva vjetra, što im daje posebnu vrijednost.
“Ove vrijednosti uračunate su u kriterijume autentičnosti kojima su dvije nekropole zaštićene u sklopu UNESCO-ve zaštite”, naveo je stručni tim Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.
Zaključili su da je ambijentalni značaj ozbiljno ugrožen, te da nastavak radova sa jugoistočne strane prijeti da ugrozi lokalitet.
“Iz gore navedenog, mišljenja smo da treba zabraniti sve dalje aktivnosti u zoni oko nekropole”, naveo je stručni tim Centra.
Žalba
Zabrana radova na “pivskom Stounhendžu” nije se svidjela Parku prirode Piva, ni Opštini Plužine, pa je predsjednik Slobodan Delić brže-bolje početkom decembra uputio žalbu Ministarstvu kulture i medija, kao drugostepenom organu, ukazujući na povrede Zakona o upravnom postupku.
Ministarstvo kulture i medija Crne Gore trebalo bi, kako saznaje Pobjeda, ovih dana da odluči o žalbi Slobodana Delića. Odluka će vjerovatno biti donijeta u njegovu korist, pa će Uprava za zaštitu kulturnih dobara morati da ispoštuje sve odredbe Zakona o upravnom postupku i nadasve da izađe na teren u Pišču, te da na licu mjesta donese valjane zaključke i potom novo Rješenje o prethodnoj zaštiti. Delić ovom žalbom, naravno, neće ništa postići, s obzirom na nedvosmislene stavove stručnih lica Uprave i Centra za konzervaciju i arheologiju, osim što će natjerati Upravu da uradi sve po propisima.
Pobjeda je ovim povodom kontaktirala sa nekoliko crnogorskih arheologa i konzervatora, ali su svi odbili da zvanično komentarišu rad svog kolege Božidara Jovićevića, uz obrazloženje da već postoji zvanično mišljenje struke o tome što je uradio. Jedino je jedan arheolog, nezvanično, kazao da nije sporno vraćanje stećaka u prvobitan položaj i čišćenje radi prezentacije, naročito jer ona strana okrenuta ka zemlji obično bude najbolje konzervirana.
“Ali, pristup bez ikakvih prethodnih istraživanja, a govorimo ipak o nadgrobnim spomenicima, upotreba mehanizacije i tamponiranje oko njih… još od strane konzervatora, to je poraz. Pritom, u domenu stećaka, makar ovih pod zaštitom UNESCO-a, ne postoji preporuka za njihovo podizanje i ispravljanje. Praktikuje se prezentacija ‘in situ, dakle onako kako su nađeni. Osim ukoliko su u potpunosti utonuli, onda se radi na nivelaciji”, kazao je Pobjedi arheolog, koji je tražio anonimnost.
