(FOTO) “U ŠKOLU IDU UPLAKANI” Majka Enela kao lavica se sama bori za 5 djece u oronuloj kući od kad je izgubila muža
Oronula prizemna kućica na krovu srbijanskog Sibira, a u njoj puno ljubavi ali i tuge. Enela Paunović ostala je sama sa svoje petoro djece nakon što joj je muž Zoran preminuo prije dva mjeseca. Porodica je ostala bez glave, a djeca bez najvećeg oslonca i podrške.
Ipak, hrabra kao i svaka samohrana majka Enela se bori za svoju nejač da prezime, ali i da od njih napravi dobre ljude. Struju u kući imaju, ali zato vodu donose sa udaljenog izvora i po najvećem minusu koji se na Pešteru spušta i preko dvadesetog stepena. Ona je sada za svoja tri sina i dve kćerke i otac i majka i ne da se.
– Imamo dvije krave i 20 ovaca, nastavila sam nekako tamo gdje je Zoran stao. Moram da budem jaka zbog djece, ali ne mogu da lažem mnogo je teško. Dok je muž bio živ sve je bilo drugačije, on nam je bio sigurnost da će sve biti kako treba, a sada se plašim kako ćemo prezimiti zimu. Starija djeca mi pomažu koliko mogu u svemu. Dobri su i vrijedni, nije im teško ni da donesu vodu, ni da mi pomognu u štali, priča ova majka borac za RINU.
Do škole po ljutom mrazu
Sa suzama u očima Enela dodaje da joj je najteže upravo zbog djece i njihovog odlaska u školu, koja je poprilično daleko od njihove trošne kućice. Mališani ustaju prije zore po mraku i ljutom mrazu kako bi se spremili i stigli na nastavu.
– Ja ih pratim kroz šumu do jednog bunara na čistini, jer ne smijem da ih pustim same. Onda oni nastavljaju do škole. Srce mi se kida svako jutro, jer nerijetko idu uplakani pošto ih je sve do smrti otac vozio do škole i bilo je bar malo lakše. Često to pominju, a je tada ne znam šta da im kažem, kako da ih utješim, rekla je Enela.
Pomoć i nova kuća na putu
Ipak, za težak život ove samohrane majke čuo je i veliki humanitarac Hido Muratović koji je pomogao mnogima, a sada planira i njima. Obišao je Enelu i njenu vrijednu djecu i obećao im novi dom, koji bi bio bliže gradu i školi.
– Majstori i gradnja kuće su moja briga, ja samo tražim od opštine Sjenica jedan mali plac, jedno tri ara zemlje, na kojima možemo da izgradimo novi dom za ovu namučenu porodicu. Do sada je iza nas mnogo uspješnih humanih akcija, nisu to neke luksuzne kuće od 100 kvadrata.
Već dvije sobe, kupatilo i špajz, dovoljno za njih. Ništa nismo uradili ako im damo sve, jer mnogi kojima smo pomogli toliko koliko smo mogli, su poslije sami svojim vrijednim i poštenim radom nadogradili svoj dom. Cilj nam je da pomognemo ovoj djeci, ali i da od njih napravimo ljude – izjavio je istaknuti humanitarac.
