James O'Brien, pomoćnik američkog državnog sekretara, tokom prošlosedmične posjete BiH održao je snažan, precizan i oštar govor u kojem je savršeno secirao stanje u našoj zemlji i ključne probleme, od političke korupcije i antidejtonskog djelovanja, do ključnih ekonomskih problema s kojima se suočava naša država.
U pogledu toga O'Brien je kazao da javni sektor osigurava 44 posto svih formalnih radnih mjesta u BiH, što predstavlja jednu od najvećih brojki u Evropi.
“Uposleni u javnom sektoru ili oni koji se oslanjaju na njega očekujući ugovore s vladinim tijelima postaju dužnici političkih lidera i političkih stranaka. Ishod toga je da su građani BiH u situaciji u kojoj jesu i njihova politička i ekonomska sloboda je ograničena jer odluke donose politički lideri koji nisu zainteresirani za promjene neophodne da bi se ljudima za koje tvrde da ih predstavljaju pomoglo ili da bi BiH napredovala u procesu euroatlantskih integracija”, kazao je O'Brien.
U institucijama na svim nivoima u BiH zaposleno je oko 150.000 ljudi, i to ne računajući zaposlene u različitim fondacijama, agencijama i javnim preduzećima.
U javnim preduzećima, prema podacima MMF-a, radi još 80.000 ljudi, što, kad se sabere s brojem zaposlenih u administraciji, daje cifru od 250 hiljada zaposlenih u BiH.
Ukupan broj zaposlenih u Bosni i Hercegovini krajem prošle godine iznosio je oko 840 hiljada.
Ovako glomazan javni sektor izaziva niz problema u BiH.
Prvi je činjenica što on guta ogroman dio poreznog novca.
Kada se saberu državni nivo vlasti, entiteti, kantoni i općine, ukupni budžet u BiH iznosi oko 16 milijardi maraka.
Od toga samo na plaće zaposlenih u administraciji ide oko 2 milijarde, ne računajući administrativne troškove.
Drugi, ništa manje ozbiljan problem glomazne administracije, što je i O'Brien precizirao, jest činjenica da oni direktno generiraju politički klijentalizam, s obzirom na to da je većina radnika u državnom sektoru na svoje pozicije došla preko stranačkih knjižica, a u zamjenu za posao svojim glasovima i odanošću održavaju na vlasti stranačke klijentele koje upravljaju državom i njenim resursima.
Treći gorući problem je taj što ovolika administracija, osim opterećivanja nametima, odvlači radnu snagu od privatnog sektora, što uveliko sputava njegov razvoj i napredak, iako jedino realni sektor generira stvarnu novu vrijednost.
No, smanjenje administracije ni od prošlih ni od budućih vlasti nije nešto što se uopće ozbiljno uzima u razmatranje.
Naime, javni sektor zaštićen je kolektivnim ugovorima, dobro organiziran u sindikate i predstavlja glomaznu i ozbiljnu glasačku mašineriju koja može zadati glavobolje svakoj vlasti.
Umjesto toga, Vlada FBiH krajem prošle godine donosi odluku da se zaposlenima u javnom sektoru u Federaciji isplati jednokratna pomoć od 2.250 KM.
