Postoji li šansa da glumac Feđa Štukan dođe ponovo u Srbiju?
Postoji li šansa da ga više na granici ne zadržavaju i po šest sati ne saslušavaju inspektori BIA da bi ga potom uputili nazad da se vrati u svoju matičnu zemlju Bosnu u Hercegovinu, kome da se obrati da bi skinuo zabranu ulaska u Srbiju, koja, kako kaže, zvanično ne postoji, ali u zbilji djeluje i ne zna se do kada traje, kakvu sliku šalje Srbija svijetu o sebi ovakvim postupcima prema stranim državljanima?
Feđa Štukan izjavio je za N1 da zabranu ulaska u Srbiju smatra doživotnom imajući u vidu da ne postoji nikakav pisani trag o tome ko, kada i zašto je odlučio da ne sme da uđe u Srbiju.
Da se ovaj slučaj ponovo nađe u žiži medijske pažnje doprinjelo je vjerovatno i to što je nedavno i pjevačici Selmi Bajrami zabranjen ulazak u Srbiju.
Ovom posljednjem, mediji su pisali, lično je kumovao bivši direktor BIA Aleksandar Vulin, čime se i sam pohvalio, dok je slučaj Feđe Štukana poprimio razmere Kafkinog „Procesa“.
Danas podsjeća da se glumac prošlog ljeta slučajno obreo na protestu Srbija protiv nasilja, a onda se tu malo i zadržao i opet bi, kako kaže za Danas, jer takvu vrstu građanske neposlušnosti podržava bilo gdje u svijetu.
Sreo je u Srbiji mnogo ljudi, razgovarao sa njima o sistemu, nasilju, fotografisao se sa njima jer su to željeli, a nabasao je i na Zorana Kesića s kojim je snimio klip.
List Politika je onda krenuo u medijsku hajku na Feđu prišivajući mu, kako kaže, etikete mudžahedina, muslimanskog ekstremiste, snajperiste, ubice Srba iako to ne odgovara stvarnosti, prenosi Danas.
Potom su ga na graničnom prelazu saslušavali inspektori BIA da bi mu na kraju pokretom ruke granične policije bilo predočeno na koju stranu granice treba da se uputi i Feđa Štukan je krenuo prema Bosni i Hercegovini.
Niko mu u vezi sa ovim ispitivanjem nije predao nikakav dokument, a na njegovo pitanje kako da riješi čitavu situaciju u budućnosti preporučeno mu je da sam istražuje.
I tako je, istražujući, saznao da pored njegovog imena na pasošu vjerovatno stoji oznaka, zvjezdica koja ga na biometrijskoj kontroli pasoša kvalifikuje kao bezbjednosnu prijetnju.
Ta „bezbjednosna prijetnja“, opet, saznao je Feđa od ljudi bliskih kabinetu predsjednika Srbije Vučića, ističe za godinu dana, ali kako ne postoji pisani trag o tome kada je ova zabrana stupila na snagu i kako je ona nezvanična u svakom smislu, to je, kako Feđa ističe, čini još gorom, jer je može opozvati samo srpski parlament ako tako bude izglasao i to onda kada bude stavljena na dnevni red.
Za to, smatra glumac, nije zainteresovana nijedna vlast.
„Šta god ja njih da pitam oni će meni reći: ‘Nema ništa, uđi slobodno’, a kad dođem na granicu biću vraćen kao sigurnosna prijetnja i opet neću dobiti nikakav papir“, kaže on za Danas.
Dodaje da se o svemu raspitao kod advokatice iz Beograda, koju su mu preporučili.
„Ona me je odmah pitala: ‘Imaš li nešto napismeno?’. ‘Nemam ništa jer je i napravljeno tako da ne bude napismeno’. Oni meni i ne žele da daju ništa napismeno pošto ja i nemam zvaničnu zabranu ulaska u Srbiju, u tome i jeste čitav problem. Ja imam oznaku koja znači ‘sigurnosna prijetnja’ pored imena koja je unesena u kompjuter i koja nema veze sa bilo čim zvaničnim. To je duboka država gdje se ljudi igraju državnim aparatima jer im se može. Da imam na papiru zabranu, mi bismo mogli da podnesemo tužbu, a ovako ne mogu ni da pitam, jer nemam ništa napismeno. I kad bih tako tražio, napismeno, da li mi je zabranjen ulazak u Srbiju, dobio bih odgovor da mi nije zabranjen ulazak ali oznaka sigurnosna prijetnja i dalje stoji pored mog imena. Nemam nikakav papir kojim mogu dokazati da mi je ulaz zabranjen, ali je zabranjen“, objašnjava Feđa i nastavlja:
„Ko o meni zna išta – a milion intervjua sam dao i knjigu imam u kojoj piše gdje sam i na koga pucao – ja sam pucao da ubijem i ne krijem to, samo, srećom sam promašio, i ni to ne krijem, jer sam vjerovatno jedini borac bilo koje vojske koji se hvali time da nije ubio nikoga, osim psa i ptice slučajno, i zbog toga mi nije svejedno“, konstatuje Feđa, čija je knjiga „Blank“ osvojila ovdašnju publiku, piše Danas.
Feđa Štukan nije dobio nikakvu zvaničnu zabranu ulaska u Srbiju
Ovaj glumac, koga u Srbiji da nije ovog problema čeka već nekoliko uloga u raznim projektima, kaže za Danas da ni u BiH nije bolje prošao kada je pokušao da riješi svoju situaciju.
„Davali su mi mejlove na koje niko ne odgovara i brojeve telefona na koje se niko ne javlja i onda sam odustao. Jedino je ministar vanjskih poslova zvao sve granične prelaze i pitao šta se dešava, kada ću biti pušten. Zbog toga mu se javno zahvaljujem. Skrenuo je time malo pažnju na ove probleme, ali ja ne vjerujem da će se tu išta promijeniti ni u biletaralnim odnosima jer oni kad se sastanu između sebe o tim stvarima i ne pričaju“, smatra Feđa Štukan.
Dodaje da je odustao od svega jer se umorio i zato što smatra da u normalnom svijetu, kao građanin BiH i ne bi trebalo da se bavi time nego nadležni organi koju bi trebalo da čuvaju integritet svojih građana i paze na njih.
„Očigledno to ne funkcioniše ni sa jedne ni sa druge strane i preglupo mi je sve ovo jer u Srbiji imam i prijatelje i porodicu i čini mi se da na pravdi boga trpim iživljavanje iako u mojoj knjizi piše da nisam ni na čijoj strani a kamoli na strani mudžahedina i islamskih fundamentalista, i bilo kakvih nacionalista. Možda je sve to ova knjiga napravila mada ne znam da li sam u pravu. Ali oni nisu ni pročitali knjigu jer nacionalisti ne čitaju ništa“, konstatuje Feđa koji je potvrdio Danasu da će prihvatiti prijedlog advokatice Sare El Sarag, koji mu je Danas prenio, da bi riješio svoj problem.
„Uradiću to. Doći ću u Srbiju poslije 12. juna kada ističe rok onoj zvjezdici i želio bih da me na drugoj strani čeka advokat“, poručio je Feđa Štukan.
Advokatica Sara El Sarag objašnjava za Danas da je čitajući u medijima o potencijalnom ulasku glumca u Srbiju stekla utisak da su neki podaci koji se navode zasnovani na pretpostavkama.
„Da li postoji potjernica za njim, da li je ona raspisana, koja je procedura i može li ona da se izglasa i stavi van snage u parlamentu, sve su to pitanja koja se odnose na glasine. S obzirom na to da se sve odnosi na pretpostavke bez ijednog zvaničnog papira, kako glumac Feđa Štukan navodi, najbolje bi bilo, pošto on na to ima pravo kao strani državljanin, da pošalje dopis Ministarstvu unutrašnjih poslova, Bezbjednosno informativnoj agenciji sa jednostavnim pitanjem – da li postoji zabrana ulaska u Srbiju i na koliki period. Ovo zvuči malo paradoksalno ukoliko vas neko juri, a vi ga pitate ‘imam li zabranu’. Ali, ukoliko dobije odgovor da nema zabranu to je za Feđu Štukana validan dokument i ne može niko da ga zadrži“, objašnjava Sara El Sarag.
Ona dodaje da smo mi, naravno, svjedoci toga da su umjetnici i javne ličnosti ovdje i te kako bile izložene progonu od najviših državnih organa i funkcionera zbog toga što su dali podršku Srbiji protiv nasilja ali, prema njenom mišljenju, procedura koju predlaže je put kojim će Feđa Štukan dobiti papir da li postoji potjernica, da li postoji mjera zabrane i ukoliko postoji na koji je to period.
S druge strane, pošto se ne zna ni zbog čega bi Feđa Štukan bio zadržan na granici ili zbog čega je izdata potjernica ili zbog čega mu je izrečena mjera da ne može da uđe, mogao bi da pita i iz kojih razloga, smatra Sara.
„Naime, bilateralni sporazumi postoje, a s obzirom na to da je on javna ličnost i da je dostupan organima u svojoj matičnoj zemlji pretpostavljam da je ovo samo jedan vid zastrašivanja“, zaključuje Sara El Sarag.
Bivši povjerenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić kaže za Danas da je malo informacija na osnovu kojih bi se mogla na kategoričan način komentarisati pravna situacija u kojoj se našao Feđa Štukan.
„U svakom slučaju sigurno je da su one informacije za koje kaže da ih je dobio u kabinetu predsjednika Vučića zapravo potpune dezinformacije. Parlament se pravima stranaca bavi tako što ih uređuje načelno, zakonima, a u vezi sa ovakvim konkretnim, pojedinačnim slučajevima nema baš nikakve nadležnosti. U odsustvu pouzdanih informacija ostaje da podsjetim na dvije stvari, bar hipotetički moguće. Jedna je da ulaz u zemlju strancu odbije granična policija na osnovu čl.14 Zakona o strancima. Ta situacija podrazumijeva da je riječ o licu prema kome je već na snazi mjera protjerivanja ili zaštitna mjera udaljenja iz zemlje. Ali na konkretan slučaj to je očito neprimenjivo jer takve mjere se izriču u sudskom postupku uz osudu zbog izvršenja nekog krivičnog djela, a protiv Feđe Štukana nije vođen nikakakav postupak, da jeste to, kao i eventualno izrečena mjera, bili bi poznati i njemu i javnosti“, objašnjava Šabić.
Druga moguća situacija, kako kaže, tiče se čl. 9 Zakona o strancima.
„Riječ je o mogućnosti da MUP, uz pribavljeno mišljenje BIA, procjeni da ulazak stranca u zemlju predstavlja „neprihvatljiv bezbjednosni rizik“ i da mu ga uskrati. Ne ulazeći u to na čemu se uopšte može zasnivati procjena da je ulazak Feđe Štukana u zemlju „neprihvatljiv bezbjednosni rizik“ mora se naglasiti da i ova situacija ni u kom slučaju ne podrazumijeva ovakvu neprihvatljivu, bukvalno nemuštu komunikaciju kakvu praktikuju naši organi“, ističe Šabić.
Prema njegovim riječima, “u postupku odlučivanja o pravima stranaca, Zakon o strancima to izričito predviđa, primjenjuje se Zakon o upravnom postupku što podrazumijeva pravo da se dobije pismeno rešenje sa poukom o pravnom lijeku i pravo da se podnese pravni lijek drugostepenom organu”.
„A uskraćivanje bilo čijih prava na osnovu odluka za koje nije jasno ni ko ni kad ih je donio, ni na kojim razlozima se zasnivaju, bez pismenog otpravka odluke i bez mogućnosti da se protiv njih žali suprotno je najelementarnijim standardima pravne države. Mnogo više asocira na policijsku državu 19. vijeka, a direktno na bahatu samovolju i mogućnost zloupotrebe ovlašćenja u politikantske ili druge nelegitimne svrhe. Vrlo je zabrinjavajuće da slučaj o kom govorimo nije usamljen i da su slični sve češći. I zbog poštovanja ustavnih i zakonskih garancija ljudskih prava i zbog očuvanja inače poljuljanog međunarodniog ugleda zemlje, sa ovakvom praksom treba bez odlaganja prestati a odlučivanje o svemu, pa i o pravima stranaca, vratiti u zakonske okvire“, zaključuje Rodoljub Šabić.
