Tajna bijelih ruža: Serija “Toma” oživjela zaboravljenu pjesmu koja krije ljubavnu tragediju

Tokom svoje bogate karijere Toma Zdravković je volio mnoge žene i pjevao o mnogim ženama. “Danka”, “Ljiljana”, “Branka”… sve te pjesme postale su veliki hitovi i danas se rado slušaju.

Ipak, ona najtužnija, nikada nije postala hit i bila je skoro potpuno zaboravljena… Sve do prve epizode serije o životu najvećeg domaćeg pjevača narodne muzike.

Nakon velikog uspjeha filma “Toma” publika sada ima priliku da gleda i istoimenu seriju koja će još detaljnije prikazati život pjevača Tome Zdravkovića. Zahvaljujući tome će i neki likovi, koji nisu našli mjesta u filmu, biti detaljnije prikazani, piše Istorijski zabavnik.

U prvoj epizodi to je bila Slavica (igra je mlada glumica Iva Ilinčić), jedna od prvih velikih ljubavi slavnog pjevača i žena kojoj je posvetio pjesmu “Buket bijelih ruža”.

Prva ljubav

Toma i Slavica su se upoznali dok je on još bio relativno nepoznat pjevač. Sudbonosni susret odigrao se u Tuzli u kojoj je Toma pet godina pjevao u hotelu Bristol. Za mladog Tomu, vitka plavuša Slavica, dubokih, plavih i pomalo tužnih očiju, rodom iz Travnika, bila je ostvarenje snova.

U nju se prvi put ozbiljnije zaljubio, ali je veza bila burna, obilježena nesporazumima i razmiricama. Iako su jedno prema drugom gajili jaka osjećanja, Toma i Slavica su se svađali i raskidali, mirili i u harmoniji provodili periode, samo da bi poslije nekog vremena ponovo došlo do rasprava.

Toma je planirao zajednički život sa Slavicom i bio ubijeđen da je ona žena koju će odvesti pred oltar, ali je sudbina imala drugačije planove.

Do definitivnog raskida došlo je u Beogradu, u koji je Toma došao na probu, kako bi dobio angažman u kafe baru Terazije u Bezistanu.

– Uhvatila me je grdna trema jer su tada u kafe baru u Bezistanu svirali najbolji muzičari, a da sve bude gore, na probi su se obreli i slavni fudbaleri Dragoslav Šekularac i Zoran Miladinović. Ta velika imena podsmijevala su mi se dok sam pjevao… Utučen i iskompleksiran, uopće nisam primijetio da Slavica sjedi sa Zoranom i s njim čavrlja kao sa starim prijateljem. Shvatio sam da tu nešto nije uredu tek kad sam im prišao. Pred cijelim društvom rekla je kako mora da obiđe neke prijateljice. Šta sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela Balkan, a ona se pojavila tek poslije ponoći – ispričao je kasnije u jednom intervjuu Toma.

Toma se vratio kafanama i nastavio da pjeva. O Slavici dugo nije čuo ništa, iako je znao da je u Sarajevu. A onda, jednog ljetnjeg dana 1963. kada je pjevao na crnogorskom primorju, stigao je telegram koji je promijenio sve.

– Jednog dana vraćajući se sa plaže, svratio sam do recepcije. Kažu: “Imaš telegram”. Meni se godinama niko nije javljao, ni od kuće, niti sa bilo koje strane. Ma ni moji iz Pečenjevca, sela prema Leskovcu, nisu mogli da znaju gdje sam. Ja sam se od njih otkačio i išao od kafane do kafane, po cijeloj zemlji… Uzmem telegram, a u njemu stoji da se hitno javim jednom ljekaru u sarajevskoj bolnici. Ljekar, koji je poslao telegram, dodaje da je Slavica teško bolesna i želi da me vidi. To me je totalno šokiralo – pričao je pJevač kasnije.

Toma se odmah spakovao i zaputio ka Sarajevu. Djevojku koju je toliko volio jedva je prepoznao u bolničkom krevetu – mršava i iznemogla, izgubila je više od 30 kilograma. Iako je želio da ostane, ugovor i angažman mu to nisu dozvoljavali.

Samo nekoliko dana po povratku stigao je još jedan telegram – Slavica je umrla.

I ostalo se manje-više odigralo kao što je prikazano u seriji. Skrhan bolom, Toma je uradio ono što je najbolje znao – napisao joj je stihove. Tako je nastala pjesma “Buket bijelih ruža”.

– Umrla je u Sarajevu, sahranjena je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svježu humku, tek da položim buket bijelih ruža. Sedam-osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pjevao pjesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života. Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cijela sala. To nije bio koncert, već opelo – prisjećao se pjevač kasnije.