Tužio Islamsku zajednicu za diskriminaciju: Htio da mu ukop i nadgrobni spomenik budu bez vjerskih obilježja, sud odbacio tužbu
Osnovni sud u Višegradu 12. januara ove godine donio je prvostepenu presudu kojom je potvrđeno da je tužba F. J. protiv Islamske zajednice u BiH neosnovana.
Naime, tužitelj F. J. tužio je Islamsku zajednicu BiH jer nije dobio saglasnost da se nakon smrti ukopa bez vjerskog obreda na mezarju koje je u vlasništvu IZ u Ustiprači i da mu se omogući postavljanje nadgrobnih spomenika bez vjerskih obilježja.
Tužbeni zahjev Sud je odbio uz obrazloženje da prema tužitelju ne postoji diskriminacija, što je on tvrdio, a obijen je i zahtjev da mu se zbog toga isplati 10.000 KM.
Emir Kovačević, u svojstvu advokata i pravnog zastupnika Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Goražde, pozdravio je odluku suda u Višegradu kojom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev kojim se tražilo da se utvrdi diskriminacija prema tužitelju.
– Tužitelj je smatrao da je diskriminisan i tražio je od Islamske zajednice suglasnost da se on nakon smrti ukopa bez vjerskog obreda na mezarju koje je u vlasništvu Islamske zajednice i da mu se omogući postavljanje nadgrobnih spomenika bez vjerskih obilježja. Zakonski zastupnik i advokat Islamske zajednice su isticali prigovor na tužbu u smislu da tužitelj nije član Islamske zajednice i da postoji Pravilnik o upravljanju i raspolaganju mezarjima koji je donio Rijaset Islamske zajednice i koji se bez izuzetka primjenjuje, a kojim je definisan način ukopa u mezarja i izgled nišana – navodi Kovačević.
Kaže da je Sud u Višegradu pravilno postupio kada je utvrdio da ne postoji diskriminacija u konkretnom predmetu, jer tužitelj nije član Islamske zajednice i Islamska zajednica ni na koji način nije različito postupala prema tužitelju
Sud nadalje navodi da „Tužilac ne bi bio jedina osoba koja bi pretendovala na svoja pravila ukopa“ čime bi došlo do povređivanja zaštićenih prava drugih pripadnika Islamske vjere koji prakticiraju vjeru u pogledu obreda ukopa i nadgrobnih spomenika u skladu sa propisanim Pravilnikom“.Sud je nadalje utvrdio da pravo na slobodu vjere ili uvjerenja nije apsolutno pravo i da se može ograničiti ako postoji legitimni cilj a koji je proporcionalan u demokratskom društvu u skladu s članom 9 stav 2. evropske konvencije o ljudskim pravima – dodaje advokat Kovačević.
Ističe kako je ova presuda jako važna iz više razloga.
– Kao prvo, utvrđuje se jasna procedura i uslovi za utvrđivanje diskriminacije na osnovu vjere, a pored toga presudom se potvrđuje autonomija vjerske zajednice da može autonomno odlučivati i uređivati vlastite odnose – stava je Kovačević, piše Preporod.info.
