Sve se promijenilo od ubistva Nizame: U sigurnu kuću smješteno i osmero djece

Rekordan broj žrtava nasilja boravio je tokom 2023. godine u Sigurnoj kući Udruženja “Vive žene” u Tuzli.

Posebno veliki porast prijava žrtava u Sigurnu kuću zabilježen je nakon 11. augusta, kada je Nermin Sulejmanović u Gradačcu ubio nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović i sve prenosio na društvenoj mreži, a potom ubio još dvije osobe te tri ranio.

– Od otvaranja Sigurne kuće 2002. godine, zabilježili smo najveći broj smještenih osoba. Ranijih godina imali smo 60 do 80 osoba godišnje, tokom pandemije koronavirusa imali smo porast, a femicidi u Gradačcu i drugim mjestima u BiH uvjetovali su pojavu većeg broja žrtava nasilja. U prošloj godini smjestili smo 126 osoba u Sigurnu kuću u Tuzli, od toga 60 žena i 66 djece, 28 dječaka i 38 djevojčica. Posebno je zabrinjavajuće da je osam maljoljetnih osoba, direktnih žrtava nasilja u porodici, smješteno u Sigurnu kuću bez prisustva roditelja ili staratelja, a uz saglasnost nadležnog centra za socijalni rad – kaže Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće u Tuzli.

Ona dodaje da je čak polovina od ukupnog broja žrtava nasilja u Sigurnu kuću smještena nakon ubistava u Gradačcu, što dovoljno govori koliki je utjecaj ovog događaja.

– Samo iz Gradačca, nakon 11. avgusta, u Sigurnu kuću je smješteno 15 osoba, a prije toga nismo imali niti jednu. Žrtve su navodile da su u strahu i panici da će se i njima dogoditi ono što se dogodilo u Gradačcu te ih je to odvažilo da potraže pomoć i podršku. S druge strane, nasilje uvjetuje nasilje, posebno u kontekstu društvenih mreža. Svi smo bili svjedoci da je svako putem društvenih mreža mogao prijetiti, a da nije bilo adekvatnog odgovora, što je prouzrokovalo dodatni strah kod žrtava. Profesionalci iz institucija zaduženi za pomoć žrtvama nasilja, također su pozvani na odgovornost zbog svega što se dešavalo i ozbiljnije se pristupilo prijavama – kaže Huremović.

Ukupno gledajući najveći broj žrtava nasilja, kao i svake godine, dolazi iz Tuzle, a Sigurna kuća u Tuzli otvorena je za žrtve i iz drugih kantona i entiteta. Za 11 osoba koje su u Sigurnoj kući boravile ove godine to nije bio prvi put, a dvije žrtve nasilja su tokom 2023. godine imale dva boravka.

– Najveći broj žrtava u Sigurnoj kući boravi do jedan mjesec, a manji broj njih boravi tri mjeseca i više. Nije jednostavno napustiti Sigurnu kuću ako nemate adekvatan smještaj, ukoliko se ne možete pobrinuti za djecu i nemate zaposlenje. Zbog toga neke žrtve ostaju duže. Osobe koje ostaju manje od jedan mjesec uglavnom se vraćaju u nasilnu zajednicu svojom voljom. Malodobna djeca najčešće ostaju duže jer se često čeka završetak određenih sudskih postupaka. Sada imamo dvije maloljetnice koje su u Sigurnoj kući duže od šest mjeseci i one su nastavile školovanje te za njih planiramo drugu izlaznu strategiju, koja nije samo povratak u porodicu. Ta djeca su često, pored toga što su žrtve, i svjedoci u sudskom postupku i moraju biti na sigurnom mjestu – pojašnjava Huremović za Faktor.

Ona ističe da nasilje ne prestaje ni nakon rada sa žrtvama, a ni razvodom braka, a veliki problem je što se veoma malo radi sa nasilnicima.

– Imamo situaciju da smo od jednog nasilnika imali čak tri žrtve smještene u Sigurnu kuću – dodaje Huremović.

Podrška žrtvama nasilja ne prestaje s napuštanjem Sigurne kuće, a podrazumijeva telefonski kontakt, posjete, materijalnu podršku te uvijek otvorena vrata za povratak.

– Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici FBiH predviđeno je da se žrtva može smjestiti u Sigurnu kuću na zahtjev centra za socijalni rad i policije. Trudimo se da to ispoštujemo, međutim, mi smo počeli raditi tako da su žene i bez zahtjeva dolazile na smještaj i takav princip rada smo zadržali. U prošloj godini imamo 20 do 25 takvih slučajeva. Nama je prioritet krizni odgovor na nasilje, postoje određene kontraindikacije za prijem u Sigurnu kuću, ali ukoliko se žrtva obrati, možemo procijeniti da li je neko u velikoj krizi. To su slučajevi koji se, najčešće, događaju tokom noći ili nakon radnog vremena – navodi Huremović.

Sigurna kuća u Tuzli jedna je od pet u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 30 posto sredstava za njeno funkcioniranje izdvaja Vlada TK.

– Sigurna kuća u Tuzli ima ponajbolje metode rada sa žrtvama nasilja, punoljetnim i maloljetnim. Vlada TK već nekoliko godina ispunjava sve obaveze prema Sigurnoj kući, a one iznose 114.000 KM na godišnjem nivou – kaže Fadil Alić, ministar za rad, socijalnu politiku i povratak TK.