Paulo Koeljo, ali nije alhemičar: Kako je mladić iz Brazila postao katolički sveštenik u Vogošći i šta ga je dovelo u Vukovar
Jeste, ja sam Paulo Koeljo, ali nisam alhemičar, nego katolički sveštenik u Vogošći. Došao sam u Sarajevo prije 12 godina i postao pravi Bosanac.
Ovako svoju životnu priču počinje Paulo Henrike dos Santos Koeljo, imenjak i zemljak slavnog pisca bestselera, poput “Alhemičara” i “Dnevnika jednog čarobnjaka”.
Paulo Koeljo mlađi ne vjeruje u čarolije i alhemiju. On je, od malih nogu, posvećen Bogu i na tom putu je na čudesan način dospio u BiH.
Još 2011. godine, kao mladić s nepunih 18 godina, odlučio je da bude katolički misionar. Nije znao gdje će ga taj put odvesti, niti je mogao da bira.
– Žrijebom sam dobio BiH. Iskreno, ne samo da nisam znao vaš jezik, nisam znao ni da ova država postoji. Ali, Bosna i Hercegovina je odabrala mene i sada sam postao pravi Bosanac – kaže Paulo za Srpskainfo, na odličnom hrvatskom, bošnjačkom ili srpskom, jeziku koji mladi sveštenik taktično zove “ovaj vaš jezik”.
Velečasnog Paula, koji služi u Vogošći kod Sarajeva, zatekli smo u Vukovaru. Došao je, kaže, da oda počast žrtvama Vukovara, a namjera mu je, dodaje, da se pokloni i drugim žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije.
– Odavno sam želio da dođem u Vukovar i evo me – kaže Paulo.
Paulo Koeljo je rođen 1993. u Santo Andrei u Brazilu, a odrastao je u Sao Paolu, metropoli koju smatra svojim zavičajem.
-Nije mi bilo lako navići se na te vaše ljupke male gradove. Recimo, Vukovar ili Vogošća su, otprilike, kao moj komšiluk iz djetinjstva, a čak i Sarajevo je manje od jednog kvarta u Sao Paulu – kaže Paulo Koeljo.
Ipak, Bosna i Hercegvoina ga je, veli, očarala, kao i njegove roditelje i brata, koji su prije dvije godine došli iz Brazila, da mu čestitaju što je, nakon dugogodišnjeg školovanja, zaređen za đakona.
Paulo je krajem 2011. došao u sjemenište “Redemptoris Mater” u Vogošći. Filozofsko-teološki studij završio je na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu 2018. godine.
– Od prvog dana me je BiH očarala, prije svega nevjerovatnom prirodom. Imamo sva 4 godišnja doba, možemo uživati u buđenju proljeća, zlatnoj jeseni, bajkovitoj zimi. Jednostavno, vidim Božju prisutnost, ne samo u ljudima, nego i u prirodi – kaže Paulo, uz čaroban, gotovo dječački osmjeh, koji prati ove duboke i ozbiljne misli.
Kaže, ostaće u BiH, to je njegova nova domovina, osim ako ga “onaj odozgo” pozove na neko drugo mjesto.
-Ako se to desi, biće mi žao napustiti ove divne ljude, ne samo katolike, nego sve ljude u Bosni i Hercegovini, koji su čarobni, kao i priroda koja ih okružuje – kaže Paulo Koeljo, Bosanac iz Sao Paula, katolički sveštenik na službi u Vogošći.
