Nakon što je Banjaluku potresla vijest da je jedan učenik viših razreda Osnovne škole “Georgi Stojkov Rakovski” prijetio đacima ove škole da će napraviti spisak, po ugledu na masakr koji se desio u školi u Beogradu, gdje je učenik ubio devetoro đaka i radnika obezbjeđenja, stižu nove informacije.
Kako BUKA nezvanično saznaje, postignut je dogovor o prebacivanju učenika u drugu školu, a kompletan nadzor nad daljim ponašanjem učenika imaće Centar za socijalni rad, zajedno sa upravom nove škole, kao i Ministarstva unutrašnjih poslova RS.
Postavlja se pitanje da li je to pravo rješenje i kako stati u kraj vršnjačkom nasilju?
Prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova RS, koje su potvrdili za Buku, u prvih devet mjeseci ove godine evidentirano je nevjerovatnih 50 slučajeva vršnjačkog nasilja.
“Vršnjačko nasilje je počinilo 75 maloljetnika ( 66 muškog i devet ženskog pola) nad 63 maloljetnika. Među maloljetnim počiniocima 27 su učenici osnovne, a 48 srednje škole. U tim događajima su tri maloljetnika zadobila teže, 38 lakše povrede povrede, 12 maloljetnika je pretrpilo psihičku bol, četiri su uznemiravana putem interneta, a kod 11 maloljetnika su nastupile ostale posljedice.”, potvrdili su nam iz MUP – a.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske napominju da je od oktobra u toku preventivna kampanja “Budi sigma! Zaustavi – prijavi vršnjačko nasilje”, te da su imali i prijave škola u vezi sa prijetnjama đaka i slično, ali da je u svim slučajevima ustanovljeno da nema osnova za pokretanje bilo kakvog postupka.
Sociološkinja Mirjana Čeko objašnjava da se uzrok vršnjačkom nasilju ne može tražiti samo u obrazovnom sistemu, već je potrebno zagrebati dublje u odnose kompletnog društva.
“Svijet oko nas i način na koji se društvo mijenja su najznačajniji faktori u definisanju normi i vrijednosti koje usvajamo. Dakle, upravo društveni determinizam dovodi do toga da okolina i društvo igraju ključnu ulogu u oblikovanju naših stavova i ponašanja. Prema ovoj teoriji, djeca koja odrastaju u nasilju ili u društvu koje toleriše nasilje su pod većim rizikom da postanu nasilnici. Smatram da smo došli do tačke u kojoj su ekonomski i lični interesi često postavljeni ispred pravilnog vaspitanja i moralnih principa. ” objašnjava Čeko.
“Ovaj problem takođe možemo povezati i sa fenomenom tzv. “gentle parenting-a” (nježnog/blagog roditeljstva). Ovakav pristup odgoju djece se temelji na povjerenju i poštovanju. Dok se može činiti privlačnim, neki roditelji ga ne razumiju ili koriste na destruktivan način. Djeca trebaju vođstvo, postavljene granice i učenje moralnih vrijednosti. Roditelji, kad se izgube u sopstvenim ambicijama, zaboravljaju da dijete treba biti u središtu pažnje.”, smatra Mirjana Čeko.
Vladimir Šljivar, banjalučki učitelj u penziji, koji je 32 godine radio sa djecom kroz razne obrazovne sisteme, kaže da se nekada poštovao autoritet nastavnog kadra, te da se samim tim djeca nisu usuđivala uraditi mnogo štošta što danas rade.
„U ovom sistemu smo degradirani do daske, niti ima države niti školstva. Otvoreni su privatni fakulteti gdje je svaka druga frizerka učiteljica, s poštovanjem prema svakom zanimanju. S druge strane, učenicima su zajedno sa roditeljima data mnoga prava, bez ikakvog osnova. Dozvoljene su i prijetnje i vrijeđanje, i sve prolazi bez ikakve reakcije resornog ministarstva. Nema više nikakvog autoriteta učitelja, nastavnika, profesora. Ali sve zbog toga što su nam oduzete nadležnosti, jer mi više ne smijemo ni da izbacimo učenika sa časa bez velikog razloga, a o izbacivanju iz škole da ne govorimo.“
Šljivar, nakon dugogodišnjeg iskustva, kaže da su neophodne korjenite promjene, od novih zakonskih rješenja do postavljanja stručnih ljudi u Ministarstvu prosvjete i kulture, i uzročno – posljedično i odabir pravog nastavnog kadra.
