“Od Detlaka do Ist Rivera” – već sam naslov knjige obećava. Ipak, ljubitelji pikanterija će možda biti razočarani djelom koje potpisuje Sredoje Nović, čovjek koji je decenijama bio obavještajac i političar: u SFRJ, a potom u BiH.
Za Srpskainfo Nović kaže kaže da mu nije namjera niti da otkriva maračne tajne, niti da po uzoru na Nikolu Špirića, od prodatih knjiga zaradi brdo para i kupi stan u Beču.
– Da, Nikola Špirić mi je jedno vrijeme bio „šef“, jer sam bio ministar civilnih poslova BiH, dok je on bio predsjedavajući Vijeća ministara, pa možda ljudi zbog toga postavljaju ovakva pitanja – kaže Nović, napola u šali.
Dodaje da knjigu nije pisao iz komercijalnih razloga, ali ni zbog senzacionalizma, da bi privukao pažnju javnosti.
-Moja knjiga je na neki način autobiografija, ali je i mnogo više od toga, jer osvjetljava mnoga zbivanja i objašnjava procese – kaže Nović.
“Što veća škola, veća budala”
Prije svega, htio je, kaže, da probudi optimizam: da pokaže da i dijete iz udaljenog sela kod Dervente, odraslo u siromašnoj porodici sa 12 djece, može postići mnogo bez ikakvih nečasnih poteza.
– Eto, dočekao sam i to, da kao ministar civilnih poslova BiH, govorim na Genelanoj skupštini Ujedinjenih nacija na Ist Riveru- kaže Nović.
Od rođenja u Detlaku, do govora u Svjetskoj organizaciji, stala je jedna nevjerovatna biografija. Prvo, mali Sredoje je, zahvaljujući svojoj preduzetnoj majci, koja je pokrenula tu priču, bio kumče Josipa Broza Tita. Kada se 1947., kao Titov izaslanik u Detlaku pojavio narodni heroj i ratni komandant Mihailo Apostolski, svi su zinuli od čuda.
Potom je Sredoje zadivio vaskoliki komšiluk kada je diplomirao pravo i kada je njegov ponosni otac napravio slavlje na koje je pozvao cijelo selo. Tada mu je dao zlata vrijedan roditeljski savjet.
– Slušaj sine, što veća škola, to veća budala. Čuvaj se. Ja sam nepsimen i ako poludim mogu da ubijem samo svoja dva vola i nikom ništa. Ti, sine, ako poludiš, ubićeš stotine nevinih ljudi. To mi otac rekao i to sam uvijek imao na umu, šta god da sam radio u životu – kaže Sredoje Nović.
A radio je, nije da nije. Iza njega je 50 godina karijere u politici i obavještajnoj djelatnosti. Svjedočio je raspadu Jugoslavije i uspostavljanju nove države. I kaže da država, i u rađanju, i u odrastanju, i u propasti, podsjeća na porodicu.
Tito, Slobo, Dodik
– Sve je krenulo nizbrdo kad je otac države umro – kaže Nović.
Naravno, pojavili su se drugi očevi i oci, pa je Sredoje Nović bio u službi Slobodana Miloševića i više puta je sa njim razgovarao. Neke od tih razgovora je objavio u knjizi, neke nije.
– Mnogo toga sam prećutao. Nije vrijeme da otkrivam sve što znam. Možda će to vrijeme doći, možda i neće. Vidjećemo – kaže Nović za Srpsakinfo. Da je Nović mnogo toga prećutao, potvrdio je, crno na bijelo, i Milorad Dodik.
“Tata, pazi da te ne ubiju””
Dodik je u svom osvrtu, koji je sastavni dio Novićeve knjige, u prvoj rečenici napisao: “Sredoja Novića sam upoznao onda kad je on o meni sve znao.”
U posljednjoj rečenici Dodik poručuje: “Rado ću pročitati njegove memoare, ali bih više volio da pročitam ono što nema u knjizi.”
Nović, na pola u šali, prepričava šta mu je, tim povodom, rekla njegova kćerka.
– Kćerka mi kaže da napišem ono što u ovoj knjizi nisam napisao, ali da se to objavi posthumno. Kad sam je pitao zašto posthumno, rekla mi je: “Da te ne ubiju“ – kaže Nović.
Šali se? Sa starim obavještajcima se nikad ne zna.
