Ukoliko ishrana ne može da pomogne u održavanju vrijednosti ukupnog holesterola i LDL holesterola, uvodi se medikamentozna terapija, kaže u razgovoru za eKlinika prof. dr Veroslava Stanković
Prof.dr Veroslava Stanković: Ne treba voditi računa samo o količini masnoća već i o ugljenim hidratima, jer povećan unos može da dovede do porasta triglicerida.
Holesterol imaju samo gojazni ljudi i oni koji jedu velike količine masne hrane”. Kao i u životu, i u medicini često postoje zablude, poput one da probleme s visokim holesterolom imaju samo gojazne osobe i da ovaj problem zaobilazi „mršave”. Međutim, nije tako, kažu stručnjaci i naglašavaju važnost pravilnog informiranja o tome kako zapravo naš metabolizam funkcionira.
– Metabolizam holesterola i lipida ima dva puta: egzogeni i endogeni. Egzogeni predstavlja unos masnoća putem hrane, a endogeni njihovu sintezu u jetri. Ovakav metabolizam omogućava homeostazu. LDL-holesterol u normalnim uslovima u tijelu je prisutan 2,5 dana. Nakon toga se veže za LDL receptor na jetrenim ćelijama. Podleže endocitozi i ulazi u jetru, odnosno dolazi do njegovog metabolizma u jetrenim ćelijama. LDL je uklonjen i sinteza holesterola u jetri je smanjena. Ako je funkcija LDL receptora smanjena, LDL holesterol cirkuliše u tijelu 4,5 dana, što dovodi do ukupnog povećanja ukupnog holesterola u krvi. Manjak holesterola u ćelijama dovodi i do povećanje endogene sinteze holesterola – objašnjava profesor dr Veroslava Stanković, specijalista higijene ishrane i redovni profesor na Akademiji strukovnih studija Beograd, odsjek Visoka zdravstvena škola.
Razjašnjavajući dilemu, tačnije rasprostranjenu zabludu poznatu kao „holesterol i mršavi ljudi”, doktorica kaže da se povišene vrijednosti LDL holesterola kod mršavih osoba se javljaju kod tzv.porodične hiperholesterolemije. To je genetski poremećaj metabolizma lipida. Uzrokuje ga mutacija gena za receptor lipoproteina male gustine (LDL), što dovodi do povišenih vrijednosti LDL u krvi. Zbog povećane koncentracije holesterola u krvi, oboljele osobe podložne su ranijem nastanku ateroskleroze, pa imaju povišen rizik za kardiovaskularne bolesti.
Dakle, njihova mršavost ih ne čuva od visokog holesterola i ateroskleroze – naprotiv, konstatuje profesorica.
Prva linija odbrane je, savjetuje prof.dr Stanković, jeste uravnotežena ishrana s manjim unosom zasićenih masti iz konditorskih proizvoda, masnih mesa i mesnih prerađevina i mliječnih proizvoda.
– Preporučeno je unositi mononezasićene masne kiseline, koje su prisutne prvenstveno u maslinovom ulju. Zatim polinezasićene masne kiseline iz morskih riba (skuša, losos, inćun, sardele). Međutim, trebalo bi voditi računa i o unosu ugljenih hidrata, jer povećan unos može da dovede do porasta triglicerida, što dodatno može da zakomplikuje osnovnu bolest. To je takozvana TLC dijeta, koja ide u dva koraka. U prvom se vrijednosti masnoća u ishrani smanjuju na 27 posto od ukupnog energetskog unosa, a u drugom se smanjuju na 25 posto unosa masti, sa povećanim unosom fitosterola, biljnih sterola. Oni su prisutni u mahunarkama, bademima, kikirikiju, brokoliju, pšeničnim mekinjama, pšeničnim klicama. Njihova preporučena doza je 2gr/dan, jer višak može da dovede do dijareje, mučnine i poremećaja varenja – navodi profesorica Stanković.
Prema njenim riječima, ukoliko ishrana ne može da pomogne u održavanju vrijednosti ukupnog holesterola i LDL holesterola, uvodi se medikamentozna terapija:
– Bolest se liječi lijekovima koji se nazivaju statini. Statini djeluju tako što inhibiraju enzim hidroksimetilglutaril koenzim A reduktazu (HMG-CoA-reductaza) u jetri, što dovodi do povećane proizvodnje LDL receptora. To dovodi do smanjenje ukupnog holesterola i LDL u krvi. U određenim slučajevima potrebna je dodatna terapija preparatima nikotinske kiseline (niacin), fibratima, holestiraminom. Pored ishrane i medikamentozne terapije obavezna je i fizička aktivnost, i to umjerena aerobna, kako bi se smanjio nivo holesterola, tačnije potakla potrošnja.
– Na kraju bi trebalo naglasiti da i stres dovodi do povećanja vrijednosti ukupnog holesterola. Budući da ne možemo potpuno da ga isključimo iz života, njegov nivo bi trebalo kontrolirati koliko je to u našoj moći.Možemo da naučimo kako da ne dođe do abreakcije i povećanja nivoa hormona stresa, koji višestruko štetno djeluju na naš organizam – savjetuje o rješavanju ovog čestog problema u populaciji prof. dr Veroslava Stanković.
