Zamislite da imate 17 godina i da ste jedan od talenata koji najviše obećavaju u sportu kojim se bavite. A onda zamislite da predstavljate zemlju koja nikad nije osvojila olimpijsku medalju.
To je realnost za bosanskohercegovačku plivačicu Lanu Pudar, koja cilja na pobjedničko postolje na Olimpijskim igrama u Parizu sljedeće godine.
“Naravno da želim medalju”, kaže Pudar u intervjuu za DW dok se njeno lice sjaji.
“To je nešto posebno za moju zemlju, za sve. Ući ću u sportsku istoriju. Mislim da sam blizu medalje, jer sam u Fukuoki ove godine bila četvrta. Trebam još učešća na takmičenjimaa, moram naučiti kako se takmičiti s najboljim sportistima. Moram sve poboljšati. Moram unaprijediti svoj trening, moram smanjiti svoje vrijeme i plivati još brže. Ali mislim da imam taj potencijal”, kaže Lana Pudar.
Nema sumnje da Lana ima potencijal u njenoj omiljenoj disciplini, 200 metara leptir, iako je razlika između nje i jedne od njenih glavnih suparnica bila jasna na nedavnoj trci u okviru Svjetskog kupa održanog u Berlinu.
Uprkos tome što je na posljednjoj dužini osvojila bronzanu medalju, završila je gotovo dvije sekunde iza Kineskinje Zhang Yufei, pobjednice trke i aktualne olimpijske pobjednice. Ipak, takmičenje joj je dala dragocjeno iskustvo u vrhunskom međunarodnom sportu.
“Jako je važno jer ovo je početak nove sezone”, kaže Pudar.
“Važno je vidjeti gdje sam sada i što još moram učiniti da napredujem, da budem na najboljoj ravni na Olimpijskim igrama.”
Politička natezanja
BiH je jedna od samo četiri evropske zemlje koje nikada nisu osvojile olimpijsku medalju (ostale su Albanija, Andora i Monako), ali Pudar je u dobroj poziciji da to promijeni. Zlatna medalja, koju je osvojila na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu u Rimu, nagovijestila je njen dolazak na seniorski nivo, pretvorivši je preko noći u zvijezdu kod kuće – na Balkanu.
Međutim, ne slave svi pobjedu ove tinejdžerke. U Srbiji pojedine novine su je kritikovale, jer se odlučila takmičitii za Bosnu, s obzirom na to da joj je otac Srbin. Jedan posebno omalovažavajući naslov glasio je: “Nova prvakinja Europe, nije htjela Srbiju, izabrala je Bosnu!”
“Vidim da me ljudi posebno vole u mojoj zemlji, ali vidim da me poštuju i komšije”, kaže ona. “Stvarno sam željela plivati za BiH jer je to moja zemlja. U njoj sam rođena, u njoj sam odrasla i stvarno želim napraviti velike stvari za moj rodni grad i moju zemlju”, kaže Pudar.
Ogromne žrtve
Odricanja, o kojima Lana govori, su ogromna. Dok njene prijateljice odlaze u šoping ili kino, ona ima napornu rutinu.
To uključuje buđenje u pet ujutro, kako bi obavila prvi dnevni trening, na suhom, nakon čega slijedi nekoliko boravaka u bazenu od dva do dva i po sata i neko vrijeme u teretani.
Stvari komplikuje činjenica da njen rodni grad, Mostar, nema olimpijski bazen, što znači da mora putovati dalje da bi trenirala, obično u Sarajevo ili u Banjaluku.
“Moj život je vrlo težak i drugačiji od života drugih tinejdžera”, priznaje Lana Pudar.
“Trebam ići na plivačke kampove širom Evrope i svijeta, tako da često boravim van kuće. To je stvarno zamoran raspored. U međuvremenu, kada sam kod kuće, moram ići u školu. Stvarno je naporno”.
“Ja sam vrlo jednostavna dama”, dodaje ona, smijući se. “Nemam nikakav hobi, osim plivanja. Ali to nije čak ni moj hobi, to mi je kao stalni posao. Vjerujem u sebe, vjerujem u svoje trenere i u svoj trening,” , kaže u intervjuu za DW Lana Pudar.
