(VIDEO) “Živim kao slobodan čovjek” Sanela je porodica molila da upiše fakultet, ali on je izabrao DA SE BAVI OVČARSTVOM

Izabrati fakultet ili nastaviti porodični tradiciju u stočarstvu bilo je pitanje o kom jedan mladi srednjoškolac, nije razmišljao.

Uprkos raznim ponudama i uslovima lagodnog studiranja koje su mu bile ponuđene od strane roditelja, znao je šta je ono što zaista želi da čuva ovce.

Sanel Dolić iz Donje Vidovske u opštini Velika Kladuša je 21-godišnjak koji uživa u čobanstvu. Njegova ljubav prema ovcama jačala je iz godine u godinu, tako da je kaže, normalan slijed bio da se nakon škole posveti njima. Iako u početku nije imao podršku drugara, pa čak i roditelja, priznaje da nije zažalio što je odabrao da bude to što jeste.

– Mene su svi molili i otac i majka i rodbina da upišem fakultet, ali sve sam to odbio. Nisam htio, ovce su moja jedina ljubav – kaže Sanel, koji dodaje da ima preko 600 ovaca i da mu u čuvanju, kada porodica nije u mogućnosti, pomaže prijatelj.

Objašnjava da je biti čobanin porodična stvar, potekla od oca i strica i da je sve zapravo zajedničko, gdje sve pogodnosti, pa čak i one novčane idu u jedan džep i jednu cjelokupnu porodicu.

– Kod nas se nikad ne vodi pitanje ko je kad kod ovaca, da li otac, stric ili ja, i da li će moja majka ili strina praviti hranu, to je kod nas sve isto, mi smo jedno. Nažalost mislim da to nije čest slučaj ali kod nas je tako. Prodali ili kupili ovce, sve ide u jedan novčanik, tako godinama. Vjerujem da bez jake zajednice i dobre porodice to ne može uspjeti – kaže Sanel.

Ovčarstvo mu daje slobodu

Iako je svjestan da se na njegov izbor mnogi i dalje čude, smatra da je izabrao pravu stvar, jer živi kao slobodan čovjek.

– Nikad u životu nisam imao želju da radim nešto drugo. Tu sam kod kuće, mogu da legnem kad hoću, mogu da ustanem kad hoću, radim kad hoću, kad neću odmorim. Biti kod kuće sa svojima, to je nešto što se po meni danas slabo cijeni. Shvatam da neko mora da ode preko i da radi, ali je danas mnogo primjera gdje idu i kad mora i kad ne mora. Postao je trend kome se treba stati na put – kaže Sanel za Jutjub kanal “TV Krajina”.

Ipak, priznaje Sanel, u ovakvom poslu ne kaska ni druženje sa prijateljima. Tvrdi da i za to ima vremena, ali da je bitno u svom radu uvesti pravilo – kad se radi radi se, kad se odmara odmara se. Kako sam upravo tako nešto praktikuje, kaže da mu nije problem i da izađe sa prijateljima.

Gdje su prijatelji, tu je i neka devojka, a da li mu ovakav posao usporava pronalazak ljepše polovine i buduće žene objašnjava sljedećim riječima:

– Bio sam skoro pa oženjen, ali to nije uspjelo i svako je krenuo svojim putem. Zbog nekih drugih stvari, nije ovaj posao bio taj koji je pravio problem, jer je to posao kao i svaki drugi. Vidjećemo u budućnosti šta će biti – kaže kroz osmijeh Sanel, te dodaje i ako bi nekoj djevojci njegove ovce i smetale, onda bi se tvrdi, “na lijep način razišli”.

Odlukom da izabere ovakav način života kaže, ponosan je i nakon dvije godine, a vjeruje da će biti još dugo godina ponosan.

– Nisam se pokajao ni jedne sekunde. Ja ne mogu da vam opišem tu sreću, taj osjećaj kad si ovce nahranio, a ti na vatru piješ kafu, to je nešto što se stvarno ne može opisati – objašnjava Sanel.

“Ništa automobili i motori, samo ovce”

Na pitanje šta bi uradio, kada bi hipotetički dobio poklon 20.000 maraka od nepoznate osobe Sanel kao iz topa kaže:

– Kupio bih ovnove, ništa auto, ništa motori. Meni je svejedno, išao ja golf dvojkom ili mercedesom – priznaje on.

Ovce koje imaju i čuvaju, on i njegova porodica prodaju stalnim mušterijama godinama unazad. Imati stalne mušterije smatra da je najbitnije u ovom poslu, jer to znači da su ljudi od povjerenja i poštenja.

Zbog toga, Sanel sa ponosom govori:

 I ove ruke možda jesu prljave i pune žuljeva ali su one čiste i svaka je marka iz njih čista i obraz je čist što je najbitnije – zaključuje on.