Stotine disciplinskih postupaka protiv policajaca otišle su u zastaru zbog proceduralnih nedostataka, a slučajevi policijskog nasilja koji su uznemirili javnost u Bosni i Hercegovini prošli su nekažnjeno ili se dugotrajni postupci još uvijek vode, pokazuje istraživanje Detektora o postupcima svih policijskih agencija u posljednjih pet godina na osnovu dokumenata i podataka koje većina njih pokušava sakriti.
Pišu: Jasmin Begić i Nermina Kuloglija-Zolj
Dvojica mostarskih policajaca čiji je snimak premlaćivanja muškarca postao viralan tokom pandemije, nikada nisu disciplinski odgovarali. Uprkos presudi za nanošenje lakih tjelesnih povreda, oni i dalje rade u policiji i nisu snosili nikakve posljedice. Zbog nedostataka u policijskom sistemu njihov slučaj je zastario nakon što nije na vrijeme formirana disciplinska komisija.
Stotine prijava protiv policijskih službenika nisu mogle biti disciplinski procesuirane zbog nepostojanja disciplinskih komisija, pokazuje istraživanje Detektora.
U policiji Hercegovačko-neretvanskog kantona kažu da se to desilo jer četiri godine nije bilo policijskog komesara koji je trebao imenovati članove komisija.
Zbog tog propusta niko nije snosio odgovornost.
Za to vrijeme je u ovom kantonu bilo oko 700 disciplinskih prijava. Sve koje su ocijenjene kao osnovane, u međuvremenu su zastarjele.
Prema dokumentima koje je prikupio Detektor, u Unsko-sanskom kantonu zastarilo je više od 30 predmeta, veliki broj, jer policija nije pronašla način da tokom pandemije vodi postupke.
Širom Bosne i Hercegovine svake godine pokrenu se stotine disciplinskih postupaka protiv policajaca. Oni su, prema zakonima i pravilnicima, javni, ali prema tumačenju policijskih agencija, to nisu i dokumenti iz postupaka. Gotovo sve policijske agencije su odbile zahtjeve Detektora da dostave dokumente o disciplinskim postupcima vođenim u posljednjih pet godina.
U tom periodu u BiH je provedeno najmanje 1.900 disciplinskih postupaka protiv policajaca, pokazuju podaci koje je prikupio Detektor.
Sudske policije su otvorile novinarima svoje arhive, a nakon žalbi ili sudskih odluka u procesu traženja podataka koji je trajao duže od godinu dana, to je uradila još jedna kantonalna policija. Njihovi dokumenti otkrivaju da protiv policajaca građani podnose značajan broj prijava.
Načelnik uniformisane policije Federalne uprave policije Zoran Čegar u Hrvatskoj je u kratkom sudskom postupku proglašen krivim zbog prijetnji novinarki, ali u Bosni i Hercegovini procesi protiv njega traju znatno duže, a disciplinski postupci – zbog prijetnji novinarki i šamaranja radnika na parkingu u Sarajevu – nikada nisu okončani.
Novinar Azhar Kalamujić, koji je istraživao Čegara, kaže da policajci nisu bili zainteresovani za otkrića o svom kolegi niti kada su ga prijavljivali za prijetnje novinarki Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
“Shvatili smo da zapravo unutar policije postoji jedan zatvoreni krug međusobne zaštite i nediranja policajaca”, kaže Kalamujić.
U slučajevima gdje je policija omogućila Detektoru pristup cijelim arhivama, pojavljuju se obrasci ponašanja policajaca koji ponavljaju prekršaje i slučajevi nasilnih policajaca koji zadržavaju svoje poslove.
Jedan dio postupaka pokreće se nakon prijava građana, ali oni s kojima su razgovarali novinari žale se na način na koji su te prijave istraživane i policijsku šutnju o rezultatima istraga.
Semir Šut, bivši komesar policije u Zeničko-dobojskom kantonu i član državnog Odbora za žalbe građana na rad policijskih službenika Bosne i Hercegovine, smatra da su istrage koje vodi unutrašnja kontrola relativno kratke i efikasne.
“Međutim, kad se krene u provođenje disciplinskog postupka, onda se stvari odugovlače, traju jako dugo i koštaju dosta”, kaže Šut.
Slaven Blažević je u aprilu 2021. godine bio napolju nakon 21 sata, kada je već počeo policijski sat zbog pandemije koronavirusa.
Dvojica policajaca koji su pratili kretanje građana uočili su ga. Dok se probao sakriti od njih, Blažević je došao do ulaza u zgradu, koji je bio zaključan. Tu su ga policajci sustigli i počeli tući.
“Na svu sreću, u svoj toj nesreći, tu je instalirana kamera od čovjeka koji ima neki svoj privatni biznis, i ta kamera je, u biti, zabilježila taj događaj”, prisjeća se Blaževićev advokat Marijo Miletić.
Ovaj snimak postao je viralan i pokrenuo lavinu reakcija i proteste građana ispred zgrade policije. Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Hercegovačko-neretvanskog kantona ubrzo se oglasilo, izvinilo građanima i obećalo brzu reakciju.
Uz informaciju da su sve proslijedili Tužilaštvu, iz Ministarstva su rekli da “ovakvom ponašanju i ovakvim licima ne može i ne smije biti mjesto među policijskih službenicima”.
Slučaj je ubrzo zaboravljen. Istraživanje Detektora sada otkriva da policajci ne samo da nisu odstranjeni iz policije nego nikada nisu ni odgovarali disciplinski.
Mostarska policija je pokrenula internu istragu, ali nikada nije formirala disciplinsku komisiju koja bi ispitivala odgovornost policajaca Armina Vrače i Jusufa Penave.
Glasnogovornik policije Ljudevit Marić kaže da su oni napravili povredu službene dužnosti prevelikom upotrebom sile, ali da nije vođen disciplinski postupak.
“U vrijeme njihovog kršenja službene dužnosti nije bilo komesara policije”, kaže Marić.
Hercegovačko-neretvanski kanton nije imao komesara od 2018. do 2022. godine jer ga vlada ovog kantona nikada nije imenovala.
“Nismo imali pravni mehanizam da suspendiramo policijske službenike”, dodaje Marić.
Iako je Ministarstvo reklo da su Vrače i Penava “udaljeni s dužnosti”, u stvarnosti suspendovani su tek u novembru 2022. godine, nakon što je imenovan policijski komesar, godinu i po od premlaćivanja Blaževića.
Do tada se protiv njih već vodio krivični postupak.
U međuvremenu su bili samo interno preraspoređeni tako da nemaju doticaja sa operativnim radom.
“Bez obzira na ovo što su napravili, nisu bili suspendirani odmah na početku”, kaže njihov advokat Haris Hakalović.
Dvije godine od događaja, dvojica policajaca pravosnažno su osuđena na uslovne kazne od po deset mjeseci zatvora zbog napada na Blaževića. Kazna za nanošenje tjelesnih povreda neće biti izvršena ako četiri godine od pravosnažnosti ne počine novo krivično djelo.
Policija u Mostaru je odmah nakon izricanja pravosnažne presude ukinula suspenziju.
Tako su policajci pod suspenzijom proveli šest i po mjeseci. U međuvremenu su se i izvinili Blaževiću za svoje ponašanje.
Disciplinski postupak protiv njih je obustavljen jer je u međuvremenu nastupila zastara.
Vrače i Penava vraćeni su na svoje ranije pozicije u interventnoj jedinici, u koju ulaze samo najspremniji policijski službenici.
Prema Zakonu o policijskim službenicima Hercegovačko-neretvanskog kantona, njima bi radni odnos prestao ukoliko bi bili osuđeni na kaznu zatvora od šest mjeseci ili više. Tužilaštvo je u žalbi tražilo da se policajcima izrekne bezuslovna zatvorska kazna, tvrdeći da bi se višom kaznom postigla svrha kažnjavanja i zaštitio ugled i dignitet policije, kao i da je izvinjenje došlo prekasno pa je pitanje koliko je ono iskreno i zašto nije došlo ranije.
Navedeno je i kako Penava i Vrače nisu upoznali svoje nadređene o počinjenom djelu.
“Tužiteljstvo kompletan događaj koji je predmet optužbe smatra događajem bez presedana, te je nepojmljivo da tako ugledne osobe koje obnašaju značajne policijske dužnosti u županiji, na tako beskrupulozan i drzak način izvrše djelo”, navodi se u obrazloženju žalbe.
Blaževićev advokat danas smatra da je objava snimka bila presudna za cijeli slučaj.
“Da nije bilo te kamere, sigurno ni mi danas ne bismo pričali ovdje o ovom predmetu i o svim ovim zbivanjima koja su evidentirana. (…) Naravno, kad je u pitanju riječ policijskih službenika, sigurno da ima veću težinu od riječi i glasa običnog čovjeka, i onda tu često zna doći do jednostavno stanja da se te stvari zatome, odnosno zataškaju”, kaže Miletić.
Blažević i policajci Vrače i Penava nisu pristali na razgovor.
Osim u predmetu protiv njih, zastara u Hercegovačko-neretvanskom kantonu je nastupila u još nekoliko stotina slučajeva, otkriva Detektor.
Glasnogovornik policije Marić kaže da nema tačnih statističkih podataka, ali da mjesečno dobijaju oko 15 prijava. To znači da je u periodu kada nije bilo policijskog komesara primljeno najmanje 700 prijava. Za one koje su bile osnovane, u međuvremenu je nastupila zastara.
Marić kaže da se to dogodilo i u slučaju protiv Seada Ćesira, policijskog službenika koji je 2020. pravosnažno osuđen za nanošenje teške tjelesne povrede u 2014. godini.
On je tada, prema presudi dostavljenoj Detektoru, jednog mladića u grupi koja se sukobila sa zaštitarima uhvatio za vrat i povukao unazad, te ga više puta udario policijskom palicom po lijevoj nozi.
Mladić je pao i desnom stranom glave udario u zid. Dok je bio na zemlji i zapomagao, Ćesir ga je, prema presudi, udario policijskom palicom po ramenu, a potom i nogom u stomak i grudi. Zbog nanošenja teških tjelesnih povreda, osuđen je na uslovnu kaznu od šest mjeseci zatvora koja se neće izvršiti ukoliko u periodu od godinu dana ne počini novo krivično djelo.
Ćesir je bio suspendovan kada je podignuta optužnica, ali je nakon presude vraćen na posao. Također nije odgovarao disciplinski.
Ali Ćesir kaže da razlog nije bio nedostatak komesara.
“Ne, nego niko nije smatrao da sam kriv”, kaže.
Na pitanje da pojasni odgovor, govori da nije bilo disciplinske prijave niti je policija pokretala predmet prema službenoj dužnosti. Tvrdi da je cijeli sudski proces protiv njega namješten i da se žalio Ustavnom sudu.
Nakon nekoliko godina bez vođenja disciplinskih postupaka, od imenovanja komesara krajem prošle godine u Mostaru se ponovo održavaju ročišta u postupcima protiv policajaca. Novinari Detektora su u novembru 2023. godine prisustvovali ročištu u postuku protiv Đemala Mezića, dugogodišnjeg policajca.
On je optužen za težu povredu službene dužnosti jer je u julu 2023. godine učestvovao u saobraćajnoj nesreći u službenom automobilu sa 3,13 promila alkohola u krvi. U prostoriji koja podsjeća na školsku učionicu, predsjednik tročlane komisije objasnio je Meziću da ga se tereti po dvije tačke – “ponašanje koje narušava ugled organa” i “dolazak na posao u pijanom stanju”.
Dok je sjedio u civilnoj odjeći nasuprot članovima komisije, Mezić je priznao odgovornost i rekao da mu je žao zbog onoga što se desilo.
“Navodi iz zahtjeva su u potpunosti tačni, mislim da je tužilac upravu za sve što je iznio”, kazao je.
On ne misli da je alkohol uzrok nesreće, već da je samo pokušavao izbjeći pješaka. To jutro nije popio svoju redovnu terapiju.
“Bilo je vruće u Mostaru i navečer sam osjećao bolove u glavi. Pošto poznajem sebe, znam šta me slijedi, otišao sam na pumpu te na pumpi kupio bočicu rakije, 0,2 litra”, objasnio je Mezić.
Priznao je krivicu i tražio da članovi komisije uzmu u obzir njegovu dobru raniju službu u policiji. Disciplinski tužilac je zatražio da se Mezić kazni, te da mu se u obzir uzmu olakšavajuće okolnosti, koje podrazumijevaju da je priznao krivnju i iskazao žaljenje, kao i otežavajuće okolnosti, koje podrazumijevaju oštećenje službenog vozila.
“Naučio sam životnu lekciju”, rekao je Mezić.
Kažnjen je smanjenjem plate od 20 posto tokom osam mjeseci i zabranom napredovanja u naredne dvije godine.
Novinari Detektora su u oktobru 2023. pokušali od policijskih agencija dobiti rasporede ročišta i prisustvovati nekima od njih.
Na upite o zakazanim disciplinskim ročištima upućene u 18 policijskih agencija u Bosni i Hercegovini, najčešći odgovor je bio da nemaju zakazanih ročišta i da se ona zakazuju kada se otvore postupci.
Praksa nije ista u svim policijama.
Prema zakonima o policijskim službenicima, disciplinska ročišta su javna osim kada članovi komisije ne odluče ročište zatvoriti za javnost. U Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) disciplinska ročišta su potpuno zatvorili za javnost.
“Uzimajući u obzir specifičnosti, odnosno prirodu posla policijskog službenika, disciplinski postupak nije otvoren za treća lica”, naveli su iz SIPA-e.
Sličan stav imali su i pripadnici Federalne uprave policije (FUP) kada je u februaru novinar Detektora pokušao prisustvovati ročištu u predmetu koji se vodi protiv Zorana Čegara, suspendovanog šefa uniformisane policije.
Nisu precizno odgovarali na upite o tačnom terminu ročišta, a kada je novinar saznao termin nezvanično i pojavio se u prostorijama policije, disciplinska komisija je donijela odluku o isključenju javnosti zato što će biti iznesen niz ličnih podataka disciplinski optuženog, uključujući podatke o zdravstvenom stanju.
Čegar je dobro poznati policajac koji se hvali svojim ratnim i policijskim zaslugama. U posljednjih nekoliko godina u fokusu je zbog snimaka na kojim se vidi kako šamara građanina u Sarajevu te prijeti novinarki u Dubrovniku jer je istraživala njegovu imovinu.
Iz Federalne uprave policije su Detektoru potvrdili da se protiv Čegara vode tri disciplinska postupka, ali nisu željeli dati detalje na šta se oni odnose. Pozvali su se na zaštitu ličnih podataka. Detektor je nezvanično saznao da se jedan postupak vodi za šamaranje radnika parkinga u Sarajevu, drugi za prijetnje novinarki Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) i treći za krivotvorenje isprave na osnovu istraživanja o njegovoj imovini.
Sva tri postupka su obustavljena do okončanja krivičnih postupaka.
Azhar Kalamujić, novinar CIN-a, kaže kako su Čegara u više navrata pokušali prijaviti Jedinici za profesionalne standarde – prvi put tokom rada na priči o njegovoj imovini, a potom i nakon napada na Renatu Radić-Dragić.
“Nažalost, ono što sam tad doživio, shvatio sam zašto građani zapravo oklijevaju da prijavljuju slučajeve policijskog kriminala, nedosljednog ponašanja, nemoralnog ponašanja”, kaže navodeći da je tada shvatio da unutar policije postoji krug međusobne zaštite i nediranja policajaca.
“[Oni], zapravo, uopšte nisu htjeli da uzmu podatke koje smo mi prikupili o njemu”, kaže Kalamujić, koji nije zadovoljan ni radom Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu jer ne dobija informacije o rezultatima istrage u ovom slučaju.
U Dubrovniku je Čegar u kratkom postupku nepravosnažno osuđen na zatvorsku kaznu od sedam mjeseci koja se neće izvršiti ako u roku dvije godine od pravosnažnosti odluke ne počini novo krivično djelo. U Sarajevu se na osnovu ove prijave još uvijek vodi istraga.
Čegar danas kolege iz Federalne uprave naziva kriminalcima.
“Svak zna da je meni ovo sve spakovano, osim onog što sam onoj novinarki, što mi je vrijeđala mene i dijete, rekao. Ostalo je sve spakovano”, kaže Čegar.
Na pitanja o šamaranju radnika parkinga, Čegar tvrdi da je bio napadnut nazivajući i njega “kriminalcem i narkodilerom”.
Kalamujić, ali i drugi sagovornici Detektora, žali se da nakon prijava protiv policajaca ne dobijaju gotovo nikakve informacije o toku istraga i njihovom ishodu.
Žene iz naselja Kruščica kod Viteza i njihov advokat Bruno Božić već šest godina nisu dobili odgovor policije o prijavi nasilja tokom jednog od njihovih protesta.
Krajem augusta 2017. godine dežurale su na mostu u svom naselju i pokušavale spriječiti gradnju male hidroelektrane na rijeci Kruščici, tokom jednog od 500 dana protesta. Dan prije saznale su da će mašine probati proći ka gradilištu 24. augusta.
“Saznali smo to jutro, da dolaze i specijalne jedinice. I mi žene smo odlučile da sjednemo na most i da pokušamo spriječiti te mašine. Molile smo naše muževe da uopšte ne prilaze, jer smo znali ustvari ako oni sjednu na most, da će tu biti svega, a nadali smo se da žene, normalno, neće dirati”, prisjeća se Amela Zukan, koja je oko tri sata ujutro bila na mostu.
“Kada su došli specijalci, rekli su nam da imamo tri minute da se sklonimo. U suprotnom, da imaju naređenje, da će nas bacati, gaziti. Uglavnom, mašina će preći preko mosta, pa makar i preko nas”, priča ona i dodaje kako su žene i nastavile sjediti povezane, ne očekujući da će se desiti bilo šta od toga što su policajci naveli.
Uživo su na Facebooku prenosile događaje kada su policajci krenuli da ih sklanjaju s mosta.
Đenana Đelilović, žena koja je tog jutra sjedila u prvom redu, kaže kako su dvojica policajaca počela da je čupaju, da joj uvrću ruke, dok su druge žene istovremeno pokušavale da je spase vukući je nazad. Trojica policajaca odvukli su je prema policijskom autobusu.
“Ja sam samo zažmirila i počela plakati”, kaže Đenana, koja se prisjeća da su u autobusu žene povraćale, da su im “jakne bile raščupane”, a da su im se policajci smijali pri izlasku iz autobusa.
Njoj je, po povratku iz policijske stanice, pozlilo pa se na mostu onesvijestila.
“Povredu lijeve šake zadobila pri intervenciji specijalne policije u mjestu Kruščica. Ruka otečena, kretnje drugog i trećeg prsta su ograničene i bolne”, navodi se u nalazu u koji je Detektor imao uvid.
Đenana kaže da i danas ima probleme s rukom.
Ovo ponašanje policije žene su smatrale neprimjerenim i putem advokata Božića su podnijele prijavu Uredu za pritužbe Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona.
Advokat Božić navodi kako su žene za proteste dobile prekršajne prijave koje je sud kasnije odbacio. Takvu odluku suda on smatra potvrdom da su policajci pogriješili.
“Odobrenje se i ne traži, nego se vrši samo najava prosvjeda. A policija je našla za shodno da njih krene uklanjati sa ceste, i pored ceste. (…) To je završilo neuspješno, završilo je prekršajnim prijavama, njihovim ozljeđivanjem, tim grubim ponašanjem policije”, kaže Božić.
On od policije nikada nije dobio odgovor o prijavi, uprkos urgencijama. U međuvremenu je grupa žena iz Kruščice dobila domaća i međunarodna priznanja za svoju hrabrost i uspjele su zaustaviti gradnju hidroelektrane.
Semir Šut smatra da policija ima obavezu da obavijesti podnosioca o rezultatima istrage i disciplinskog postupka.
“Neobavještavanje nimalo ne doprinosi transparentnosti i jačanju povjerenja. Kako očekujemo da će sutra građani prijaviti i biti voljni da prijave neko nezakonito postupanje ako na svoju prijavu ne dobiju ama baš nikakvu obavijest”, kaže Šut.
Policija Srednjobosanskog kantona je Detektoru potvrdila da su prijave žena Kruščice protiv policajaca ocijenjene kao neosnovane i time su procesi protiv policajaca okončani.
“Nažalost, ništa se nije moglo uraditi jer smo mi, kako kažu, ‘udarili na državu’. To je tako u tom vremenu u kakvom živimo. (…) Nema krivca, samo su žene krive koje su sjele tu na most”, kaže Amela.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona odbilo je zahtjev za uvid u dokumentaciju disciplinskih postupaka.
Desetine prekršajnih prijava dobili su i banjalučki aktivisti koji su organizovali proteste nakon smrti Davida Dragičevića. Iako su sudovi odbacivali prekršajne prijave protiv aktivista, policajci su nastavili da ih pišu. Banjalučka policija proglašena je odgovornom za diskriminaciju aktivista, ali do danas niti jedan od policajaca nije disciplinski kažnjen.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova su ranije za Detektor kazali kako je protiv jednog policijskog službenika vođen disciplinski postupak zbog neprofesionalnog postupanja prema članovima grupe “Pravda za Davida”.
On je nakon provedenog postupka oslobođen disciplinske odgovornosti.
Nisu odgovorili na dodatni upit o odgovornosti policajaca protiv kojih su članovi grupe “Pravda za Davida” podnijeli krivične prijave.
Sofija Grmuša, jedna od članica grupe, razočarana je rezultatima postupaka unutrašnje kontrole.
“Unutrašnja kontrola ne radi ono što bi trebala da radi”, smatra ona.
“Mi smo i njima slali razne prijave za određene policijske službenike, ali odgovor dođe nakon godinu i pol ili ne dođe. Uglavnom se svodi na to da je naša prijava neosnovana. I tu sve staje”, kaže Grmuša.
Ona je zbog stalne diskriminacije tužila Republiku Srpsku, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova.
U tužbi, koju je podnijela sa Aleksandrom Vranješ, navodi se kako im je 2019. godine zabranjeno da borave na Trgu Krajine zbog toga što su članice grupe “Pravda za Davida”.
U presudi Osnovnog suda u Banjoj Luci je utvrđena višestruka diskriminacija prema Grmuši i Vranješ, te je određeno da im je putem Ministarstva povrijeđeno pravo na slobodu kretanja i ravnopravnost s drugim građanima.
Detektor je u prethodnih godinu dana od svih policijskih agencija na državnom i entitetskom nivou tražio izvještaje i rješenja o disciplinskoj sankciji izrečenoj nakon provedenog postupka kako bi testirao transparentnost, ali i analizirao kazne.
Većina agencija je zahtjeve za slobodan pristup informacijama odbila – navodeći kako za dostavljanje ovakvih podataka ne postoji javni interes te se pozivajući na zaštitu ličnih podataka policijskih službenika protiv kojih se postupak vodio, ali i podnosilaca prijava.
“Mogu se zaštititi lični podaci ako za to ima interes, ali to nije razlog da se ne dostavi rješenje”, objašnjava Šut.
Detektor je pred sudovima pokrenuo upravne sporove protiv ministarstava unutrašnjih poslova Unsko-sanskog, Hercegovačko-neretvanskog, Zeničko-dobojskog, Kantona 10 i Tuzlanskog kantona. Do sada su donesena tri rješenja – u dva je tužba prihvaćena i zahtjev vraćen na ponovno odlučivanje, dok je u trećem tužba odbijena.
U ponovnom odlučivanju, bihaćko ministarstvo je Detektoru omogućilo uvid u dokumentaciju i kopiranje, dok su iz zeničkog ministarstva dostavljeni samo statistički podaci, ali ne i dokumenti iz disciplinskih postupaka.
Kantonalni sud u Tuzli je odbacio tužbu navodeći kako traženi podaci sadrže lične podatke, da je traženje ovakvih informacija neosnovano, te da samim tim nije potrebno procjenjivanje javnog interesa što je tužbom traženo.
Disciplinski postupci protiv policajaca vode se drugačije u dva entiteta. U Republici Srpskoj krivični postupci nisu smetnja za disciplinske postupke, dok u Federaciji, Brčko distriktu i na državnom nivou jesu. Ukoliko za vrijeme trajanja disciplinskog postupka započne krivični, disciplinski se obustavlja do završetka drugog postupka.
U 2019. godini protiv sudskog policajca Mladena Deurića pokrenut je disciplinski postupak zbog neopreznog rukovanja službenim oružjem u Osnovnom sudu u Vlasenici. Zbog ispaljenja metka stradala je osoba koja se u tom momentu nalazila u sudu.
Deurić je rješenjem direktora Sudske policije suspendovan, a disciplinska komisija mu je prekinula radni odnos zbog upotrebe sile ili vatrenog oružja, odbijajući pritom prijedlog njegove odbrane da se disciplinski postupak prekine do okončanja krivičnog postupka.
“Komisija je odbila prijedlog branioca da se disciplinski postupak prekine do okončanja krivičnog postupka iz razloga što je disciplinska odgovornost mnogo šira i sveobuhvatnija od krivične odgovornosti”, navodi se u rješenju u koje je Detektor imao uvid.
Praksu da ne vode disciplinski dok traju krivični postupci neprihvatljivom smatra Semir Šut. On govori kako presude evropskih sudova kažu da to nisu identični postupci i da jedan drugom nisu smetnja.
“Kažnjavanje u disciplinskom ili u krivičnom postupku ne može se smatrati smetnjom za drugi postupak”, smatra Šut.
Objašnjava da je disciplinska odgovornost policajaca dobro uređena, ali da se u praksi javljaju problemi.
“Oni se ogledaju u problemima prekompliciranog vođenja disciplinskog postupka. U tom smislu mogu odgovorno reći da vođenje disciplinskog postupka kod nas zna biti dosta složeniji od prekršajnog postupka, recimo na općinskom sudu. Da skoro može izgledati kao vođenje nekog krivičnog postupka, što je neprihvatljivo s aspekta i načela efikasnosti onoga što očekuju građani”, kaže Šut.
Prema podacima koje je Detektor dobio od entitetskih sudskih policija i Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, najviše disciplinskih postupaka pokrenuto je zbog težih disciplinskih prekršaja, a najčešće izrečene kazne bile su novčane koje podrazumijevaju umanjenje plaće policijskom službeniku više mjeseci.
Policajci nakon određenog perioda imaju pravo da traže brisanje kazne iz evidencije. Nakon toga oni se smatraju nekažnjavanim i više nemaju prepreka u napredovanju u službi, objašnjava Šut.
U posljednjih pet godina u Unsko-sanskom kantonu 22 policijska službenika su ponavljala disciplinske prekršaje.
Najveći broj postupaka vodio se protiv Jusufa Tutića, Mirhada Abdijanovića i Muhameda Zirića – po deset, odnosno 11 postupaka – najčešće zbog teže povrede dužnosti.
Tutić je od 2019. svake godine imao disciplinske postupke. Kažnjavan je smanjenjem plate jer je van službe vrijeđao policajce. Neki postupci protiv njega trajali su više godina pa je imao pet postupaka koji su obustavljeni u trenutku kada je dobio otkaz. On je otpušten na kraju dva disciplinska postupka za prekršaje iz 2021. i 2020. godine za omalovažavanje kolega i odbijanje alkotestiranja.
Abdijanović je kažnjavan od 2017. godine. Plata mu je smanjena na dva mjeseca jer je omogućio da se policijski službenik neovlašteno sastane sa uhapšenim. Kasnije je kažnjavan zbog vožnje neregistrovanog traktora i vrijeđanje kolega, a 2021. godine je otpušten jer je omogućio novinarima da prisustvuju disciplinskom postupku tvrdeći da imaju odobrenje komesara.
Zirić je najčešće kažnjavan za vrijeđanje policajaca. Plata mu je smanjivana zbog objava na Facebooku. U trenutku smrti protiv njega su vođena tri disciplinska postupka, koja su obustavljena.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona pristali su samo u pisanoj formi odgovoriti na pitanja. U komentaru o ponavljanju disciplinskih prekršaja kažu kako to nije neuobičajena pojava, te da se blage sankcije ne mogu smatrati razlogom povratnika u disciplinskim postupcima.
“Ponavljanje povreda službene dužnosti nije neuobičajena pojava, pogotovo ako se uzme u obzir priroda posla policijskog službenika te primjena policijskih ovlaštenja prema građanima”, navode u odgovoru te dodaju da je najveći broj sankcionisanih službenika počinio lakše povrede službene dužnosti.
Najviše postupaka u Unsko-sanskom kantonu, njih 187 od 301 u posljednjih pet godina, pokrenuto je zbog teže povrede službene dužnosti, ali je sankcionisano dvije trećine onih za lakšu povredu. Među onima za teže prekršaje su i policajci kažnjeni zbog nasilja u porodici, odnosno za ponašanje koje narušava ugled policijskog organa.
Almir F. je 2019. kažnjen smanjenjem plate za 20 posto tokom četiri mjeseca jer je verbalno napao suprugu i prijetio joj u prisustvu sina. Dvije godine kasnije, kažnjen je smanjenjem plate na šest mjeseci jer je pijan ulazio u kabinu DJ-a i prosipao piće.
Ovaj policajac nije odgovarao na pozive Detektora.
Jasmin M. također je kažnjen smanjenjem plate zbog prijetnji supruzi. On je 2021. godine napustio svoj pozorni rejon i u uniformi u toku radnog vremena otišao kući. Prema rješenju disciplinske komisije, on je upotrebom sile supruzi uzeo mobitel i prijetio. Nakon toga joj je uputio veći broj poruka uvredljivog sadržaja, a narednog dana joj je u krugu MUP-a pred patrolom policije uputio prijetnje po život.
Bio je suspendovan skoro četiri mjeseca. Kažnjen je smanjenjem plate 15 posto tokom tri mjeseca jer je za vrijeme obavljanja službenih zadataka ugrozio mir i psihičko zdravlje svoje porodice. Onda je vraćen na posao iako se protiv njega, kako je rekao novinarima Detektora, vodi i krivični postupak.
Zakonski je ostavljena mogućnost komesaru da li će suspendovati policajca tokom krivičnog postupka. Komesar je u slučaju Jasmina M. donio odluku da se suspenzija ukine nakon okončanja disciplinskog postupka.
U razgovoru za Detektor kažnjeni policajac tvrdi da su mu kolege smjestile postupak.
“Napustio sam pozorni rejon, ustvari otišao do kuće prije kraja smjene na 20 minuta”, kaže i napominje da nikad nije napravio nešto da bi se kajao.
U rješenju disciplinske komisije, u koje je Detektor imao uvid, navodi se kako je prihvatio odgovornost za težu povredu dužnosti koja mu je stavljena na teret a koja podrazumijeva i prijetnje upućene supruzi.
Dodaje i da ima certifikat za rad na predmetima nasilja u porodici.
“To imam u malom prstu, radio sam 19-20 godina u specijalnoj jedinici
i sada već osam godina radim u interventnoj patroli. Da nisam dobar radnik i dobar uposlenik, ne bih toliko dugo radio”, kaže i dodaje da je, “bez obzira na to sve, vraćen na posao”.
I dalje radi u interventnoj jedinici.
Treći policajac Jasmin T. zlostavljao je suprugu 2020. godine. Prema rješenju disciplinske komisije, priznao je da je nakon verbalne svađe došlo do fizičkog napada u kojem je supruzi nanio lakše tjelesne povrede.
“Morao sam priznati iz razloga da bih se vratio sa suspenzije i počeo raditi”, kaže.
Komisija je odlučila da je smanjenje plate od 15 posto na dva mjeseca dovoljna kazna i policajac je vraćen na posao.
Prema njegovim riječima, on je pred sudom osuđen na mjesec dana zatvora uslovno. Od februara ove godine je u penziji.
“Da nisam prihvatio odgovornost, to bi se odužilo na nekoliko godina, a ja nisam mogao biti suspendovan jer sam bio u kreditu”, kaže.
Nijedan od trojice policajaca nije trajno udaljen s dužnosti. Detektor ne navodi njihov puni identitet zbog zaštite identiteta žrtava.
Svaki od slučajeva ima sudski epilog, navode u svom odgovoru iz Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona. Oni smatraju kako je nasilje u porodici problem cjelokupnog društva pa ni policija nije imuna na njega.
“Svim prijavljenim slučajevima se pristupa prioritetno i sa senzibilitetom”, navode i dodaju da je svaki slučaj posebno razmatran i sankcionisan.
Šut kaže kako postoji problem kod teških i osjetljivih povreda službene dužnosti gdje su narušena ljudska prava ranjivih kategorija, kakva je i nasilje u porodici.
“Imamo problem da disciplinske komisije to procjenjuju kao povredu za koju ide novčana kazna. Naravno da je to neprihvatljivo i neprihvatljivo je takvo ponašanje”, kaže Šut.
U blagom kažnjavanju policajaca koji su nasilni prema ženama, Jasna Zečević, predsjednica udruženja za zaštitu žena od nasilja “Vive Žene”, vidi “uvezani lanac muškaraca koji podržavaju jedni druge”.
“Kako očekivati da vas zaštiti policajac? Mi ženama govorimo da se jave na broj 122. Šta ako se javi takav policajac, koji ne pruža zaštitu, nema osjećaja, ništa?”, kaže Zečević.
Krajem augusta ove godine, u Osmacima nedaleko od Zvornika pretučen je četrnaestogodišnji dječak Ajdin Jusić. Njega su u lokalnoj policijskoj stanici, bez prisustva oca ili advokata, saslušali policajci, koji su ga potom istukli, ispričao je za Detektor Ajdinov otac Juso.
Dok su njega ispitivali u jednoj prostoriji, mislio je da mu je sin u hodniku. Rečeno mu je da će prvo njega saslušati, a potom Ajdina. U međuvremenu su Ajdina policajci uveli u drugu prostoriju.
“U tom momentu sam čuo da mi se Ajdin dere, da viče: ‘Ne mogu priznati što ne znam.’ I čuo sam da dijete plače, da viče: ‘Ne diraj me’, i prestane taj plač”, prisjeća se Jusić.
Ajdin govori da su mu policajci uvrtali prste i vezali ga lisicama te tražili da im kaže ko je pljačkao kuće u selu.
Njegovom ocu policajci nisu dali da izađe u hodnik. Kada je uspio da izađe, zatekao je policajce kako Ajdina drže za ruku, prislonjenog na zid. Pitao je policajce zašto su Ajdina ispitivali bez prisustva roditelja, ali kaže da je dobijao drske odgovore da se skloni.
Ajdina su policajci dovezli ispred kuće i tamo ga ostavili onesviještenog, kaže njegov otac.
U Domu zdravlja Kalesija su ga pregledali i uputili na Univerzitetski klinički centar u Tuzli, nakon čega je Juso odlučio policajce prijaviti unutrašnjoj kontroli. Kako kaže, nije to želio učiniti u Osmacima, već je otišao u Zvornik.
“Podnijeli smo prijavu protiv svih koji su radili u toj smjeni”, kaže Jusić, koji je nakon toga prijavu podnio i u Okružnom javnom tužilaštvu u Bijeljini.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske su u saopćenju za javnost naveli kako su primili prijavu za nezakonito postupanje prilikom uzimanja izjave od maloljetnog lica i da su o svemu obavijestili Tužilaštvo u Bijeljini.
U saopćenju su osudili svako nasilničko ponašanje. Policajci su suspendovani, ali više od tri mjeseca od događaja disciplinski postupak stoji u mjestu, a Tužilaštvo još uvijek prikuplja dokaze.
Detektor nije uspio kontaktirati policajce, a tužilac nije pristao da razgovara o ovom slučaju.
Zbog traume koju je pretrpio od policajaca, Ajdin danas ne ide redovno u školu.
“Ne mogu da spavam po noći i kada se ugasi svjetlo, priviđa mi se pred očima.”
Kada je u augustu razgovarao s novinarima Detektora, trebao je krenuti u deveti razred. Danas kaže da ne pohađa nastavu svaki dan jer su ga nastavnici oslobodili zbog liječenja. Strah ga je proći kroz selo, pa ga djed vozi do škole i nazad. Dok sjedi u djedovoj automehaničarskoj radnji, objašnjava razloge svog straha.
“Može me neko udariti”, kaže Ajdin odgovarajući na pitanje svog djeda, a kada ga novinar Detektora pita na koga misli, odgovara: “Pa na policiju. Pogotovo sad, prolaze još kroz selo, vidim ih, dođe mi nešto, bojim se stvarno.”
