Penzioner živi bez vode i sa miševima: Kad platim struju i kupim lijekove, malo toga ostane za život

Usljed sve teže ekonomske situacije u društvu veliki broj građana izuzetno teško živi, a jedan od takvih je i penzioner Ivo Šalić (77) iz sanskog sela Poljak, dugogodišnji radnik Javnog komunalnog preduzeća “Sana”.

Šalić živi na osamljenom mjestu, u skromnoj kućici do koje vodi loš makadamski put kojim se teško saobraća za vrijeme loših vremenskih prilika.

Njega je nedavno snašla velika nevolja, jer se radeći ispred kuće okliznuo te polomio lijevu ruku i teško povrijedio kuk, pa trenutno ne može obavljati teže fizičke poslove. Jedan od rijetkih koji ga obilaze je sanski književnik Amir Talić, koji kaže kako se radi o licu kojem je potreban određeni vid socijalne skrbi i njege, posebno sada kada je doživio pomenutu povredu.

“Nažalost, Ivo je prepušten sam sebi, a zbog teških uslova u kojima živi i povrede nije u mogućnosti da vodi higijenu o sebi niti da ode kupiti sebi nešto od hrane i svakodnevnih potrepština. Kuća je puna miševa, pa bi je trebalo deratizovati. U svakom slučaju, ovome čovjeku je potrebna pomoć nadležnih ustanova”, kaže Talić.

Dodaje kako je problem što u kući nema vode, s obzirom na to da je vlasnik donosi sa izvorišta koje je udaljeno nekoliko stotina metara. Talić kaže kako je ovaj slučaj prijavljen nadležnim socijalnim ustanovama, odakle je najavljena posjeta socijalnih radnika. Inače, Šalić već dugo živi bez žene, koja ga je napustila prije više godina, a nema djece niti bližih srodnika koji bi brinuli o njemu.

“Živim od minimalne penzije, kada platim struju i kupim lijekove, malo toga ostane za život. Posebno sada kada je sve poskupjelo, pare odu samo tako”, žali se Šalić. Njega Sanjani poznaju kao velikog dobričinu i komunalnog radnika koji je godinama čistio i održavao njihov grad. Nažalost, vrijeme u kojem živimo prepuno je sličnih primjera, ljudi koji žive na ivici socijalne egzistencije sa minimalnim ili nikakvim primanjima, kažu u Crvenom krstu općine Sanski Most.

“U posljednje dvije godine broj naših korisnika se naglo povećao, a razloge treba tražiti u sve težim uslovima života. Svakodnevno građani dolaze i kucaju na naša vrata moleći za bilo kakvu pomoć, a mi pomažemo u skladu sa našim mogućnostima”, kaže Hamza Alagić, sekretar pomenute organizacije. U ovakvim slučajevima neophodno je da pokažemo socijalnu osjetljivost i pomognemo osobama kojima je pomoć uistinu neophodna, jer je upravo to ono što nas čini ljudima, pišu Nezavisne.