Konkurs u Arhivu FBiH pobudio sumnje: Da li uslovi zapošljavanja pogoduju sadašnjem direktoru?
Objava konkursa za poziciju direktora Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine, j izazvala je reakcije u javnosti i otvorila ozbiljna pitanja o transparentnosti i jednakosti u zapošljavanju u javnom sektoru.
Naime, način na koji su definisani posebni uslovi konkursa kod mnogih je pobudio sumnju da su precizno prilagođeni biografiji aktuelnog direktora Hajrudina Ćuprije.
Konkretno, konkurs predviđa da kandidat mora imati završen jedan od sljedećih studijskih programa: Filozofski fakultet – odsjek za orijentalnu filologiju, Fakultet humanističkih nauka – odsjek za bosanski jezik i književnost, Filozofski fakultet – odsjek za hrvatski jezik i književnost, ili Filološki fakultet – odsjek za srpski jezik i književnost.
Ono što izaziva zabrinutost jeste činjenica da studij historije nije naveden kao prihvatljiv, iako bi upravo diplomirani historičari, s obzirom na prirodu rada u arhivima, trebali imati direktan profesionalni interes i stručnu kompetenciju za ovu poziciju. Time se automatski eliminiše veliki broj potencijalno kvalifikovanih kandidata iz trke za ovu odgovornu funkciju.
S druge strane, aktuelni direktor Hajrudin Ćuprija ispunjava sve navedene obrazovne kriterije. Prema njegovoj biografiji, Ćuprija je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek orijentalistika, zatim i na Fakultetu humanističkih nauka, gdje je stekao zvanje profesora bosanskog jezika i književnosti. Također, završio je Islamski pedagoški fakultet, kao i postdiplomski studij na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Pored obrazovanja, konkurs traži i najmanje sedam godina radnog iskustva, položen stručni arhivistički ispit, poznavanje engleskog jezika i rada na računaru – uvjete koje Ćuprija, kao već zaposleni direktor, gotovo sigurno ispunjava.
Postavlja se stoga ključno pitanje: da li je konkurs raspisan kao formalnost, samo da bi se zadržao postojeći direktor, ili kao stvarna prilika da se kroz konkurenciju pronađe najbolji kandidat? Forma je ispoštovana, ali suština javnog konkursa – jednakost pristupa i takmičenje među stručnjacima – dovedena je u pitanje.
U zemlji u kojoj se godinama govori o depolitizaciji i profesionalizaciji javne uprave, ovakvi primjeri ne doprinose jačanju povjerenja građana u institucije.
Uklanjanje historičara, arhivista i drugih potencijalno relevantnih profila iz konkursa za rukovođenje Arhivom Federacije BiH šalje poruku da stručnost nije primarni kriterij, nego nego da se sistem svjesno oblikuje prema ličnim biografijama umjesto prema stvarnim potrebama institucije. Ako nadležne vlasti ne reaguju, ovakve prakse će postati pravilo, a ne izuzetak.
