![\"\"](\"https:\/\/fiks.ba\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/DJ-DEDA.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\nU Rubinima je, dodaje, svirao bas-gitaru, ali po\u010deo je, kao i mnogi drugi, s akusti\u010dnom.<\/p>\n\n\n\n
“Svirati sam po\u010deo u 7. razredu osnovne \u0161kole. Tada je u Zagrebu postojala jedna klapa koja je svirala na ulici i to mi se jako svidjelo. Mama, koja me povremeno posje\u0107ivala, upitala me \u0161to \u017eelim da mi kupi na poklon, a ja sam po\u017eelio gitaru. Kupila mi je i gitaru i jednu knjigu s akordima, ni\u0161ta drugo nisam imao, te sam svirati nau\u010dio sam, i to jako dobro. I tako je sve krenulo, svirao sam s momcima na ulici. Kako sam jako dobar ritmi\u010dar, jednostavno sam imao to u sebi, povremeno sam i solirao, \u0161to mi je pomoglo u sviranju basa, koji sam svirao u Rubinima” otkrio je.<\/p>\n\n\n\n
Istu tu gitaru iz Rubina \u010duva i danas, rije\u010d je o “violinki”. Iz svake njegove rije\u010di o vremenima dok je svirao u tom sastavu izvire ponos. I to utemlejn, jer sastav je imao vjernu publiku, a osim simpatija pobrao je i nagrade.<\/p>\n\n\n\n
“To je bio prekrasan bend, bilo nas je \u0161estero, tri gitare, klavijature, bubnjevi i truba, a povremeno bi nam se priklju\u010divao i saksofon. U ono vrijeme na moru smo svirali isklju\u010divo stranu muziku, koju smo skidali s Radija Luksemburg, koji je tada bio pojam, tako da smo svirali rok, bluz, ritam i bluz, d\u017eez i sl., jedino smo za Slovence, koji su u Pore\u010du imali odmarali\u0161te, znali zasvirati njihove narodne pjesme. Imali smo i nekoliko autorskih pjesama, jer je na\u0161 klavijaturista imao vi\u0161u muzi\u010dku, pa je i komponovao. S jednom od njegovih pjesama na festivalu u Puli osvojili smo drugu nagradu publike”, ponosno isti\u010de DJ Deda.<\/p>\n\n\n\n
Nakon zavr\u0161etka srednje \u0161kole \u017eivot ga je vratio u Zagreb, jer se u Pore\u010du nije mogao zaposliti. U Zagrebu je, ka\u017ee, ne\u0161to poku\u0161avao s jednim muzi\u010dkim sastavom, ali nije ba\u0161 i\u0161lo, jer ih je u ono vrijeme bilo jako puno. Ubrzo upoznaje dana\u0161nju suprugu Dubravku, s kojom je dobio k\u0107er, koja im je podarila dvoje unu\u010dadi, a iz prvog braka ima sina.<\/p>\n\n\n\n
“Prijatelj koji je \u017eivio u Kr\u010deniku kod Donjeg Miholjca pozvao me k sebi u goste, gdje sam upoznao suprugu Dubravku. Neko smo vrijeme \u017eivjeli u Zagrebu, a zatim smo se preselili u Na\u0161ice, gdje sam se zaposlio kao zamjenik tehnologa u IPK-u” govori nam dalje o svom zanimljivom \u017eivotnom putu, koji je donio i zaokret u muzi\u010dkom izra\u017eaju.<\/p>\n\n\n\n
“U Na\u0161icama sam morao savladati i narodnu muziku iz cijele Hrvatske, a dijelom i ostatka Jugoslavije, jer to se tada tra\u017eilo. Svirali smo i po svatovima, u gostionicama, na terasama, posvuda… Znate, morate jako puno toga nau\u010diti kako biste svirali u svatovima i udovoljili svim prohtjevima, pa sam tako savladao i taj dio muzi\u010dkog repertoara” rekao je.<\/p>\n\n\n\n
U Na\u0161icama je svirao u vi\u0161e bendova, i\u0161lo je, ka\u017ee, dobro, nastavilo se i u penziji, sve do 2007., kada nakon 40 godina prestaje aktivno svirati. Danas se kompletno digitalizovao, muziku pu\u0161ta preko ra\u010dunara i zvu\u010dnika koji je dovoljno glasan i za velike prostore. Njegov je ra\u010dunar prava riznica muzike.<\/p>\n\n\n\n
“Za penzionere pu\u0161tam hrvatsku zabavnu muziku te narodne i starogradske pjesme, za koje je rijetko koja mla\u0111a osoba uop\u0161te i \u010dula, ali su prekrasne, naro\u010dito za moju generaciju” govori o repertoaru koji preferiraju penzioneri kojima pu\u0161ta muziku te se osvr\u0107e na to kako je uop\u0161te do\u0161lo do toga da je postao njihov DJ Deda.<\/p>\n\n\n\n
Obja\u0161njava:<\/p>\n\n\n\n
“Prije otprilike godinu i po dana sinula mi je ideja da pu\u0161tam muziku penzionerima. Otkako sam prestao aktivno svirati, nemam ni jednog stalnog prijatelja, tek se poremeno dru\u017eim sa svojim lovcima, koji me znaju pozvati na otvaranje ili zatvaranje sezone, pa rekoh sebi, za\u0161to ne bih malo zabavio i sebe i penzionere, mo\u017eda nekoga upoznam, pa \u0107u imati i dru\u0161tvo.”<\/p>\n\n\n\n
Nastavio je u dahu:<\/p>\n\n\n\n
“Telefonom sam zvao penzionerske domove i zadruge, predstavio se i pitao jesu li zainteresovani da besplatno pu\u0161tam muziku za penzionere. ‘Nemogu\u0107e, ko jo\u0161 takve stvari \u010dini besplatno!’ odgovarali su. E, vidite da je mogu\u0107e! I tako sam ih zvao redom, neki su me odbili zbog razumljivih razloga, jer kod njih \u017eive slabo pokretne osobe, pa to nema smisla, a neki su bili odu\u0161evljeni. ‘Super, lijepo, svaka \u010dast, mi \u0107emo vas pozvati’, bile su reakcije. I zvali su me, najprije iz Doma penzionera, u Drinskoj, gdje su presretni, ondje pu\u0161tam redovno, obi\u010dno na do\u010decima Nove godine i sl. Pratim instrumentalima i Crvene nosove, koji su htjeli da s njima okolo putujem, ali to zbog zdravstvenog stanja ipak nisam u mogu\u0107nosti. Redovito posje\u0107ujem i privatne domove, gdje se penzioneri tako\u0111e odli\u010dno zabavljaju uz moju muziku. Ple\u0161u, vi\u010du, ska\u010du…” govori ovaj veliki ljubitelj muzike, u \u010dijem repertoaru nema \u010dega nema, bez sumnje mo\u017ee zadovoljiti ukus ve\u0107ine ljudi.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 je naveo:<\/p>\n\n\n\n